U kineskim političkim i medijskim krugovima sve se češće može čuti procjena da Europa postupno gubi svoj globalni politički i gospodarski značaj. Takva percepcija proizlazi iz više faktora – od ovisnosti o Sjedinjenim Američkim Državama, preko slabijih obrambenih kapaciteta, do propuštenih prilika u tehnološkom razvoju. Istodobno, Kina u toj situaciji vidi priliku: Europu pokušava pozicionirati kao mogućeg neovisnog partnera u budućem multipolarnom svijetu, piše Deutsche Welle.
Ovakva razmišljanja jasno su se mogla čuti i u jednoj političkoj emisiji kineske medijske kuće Shanghai Media Group (SMG), gdje je student prava iz publike postavio pitanje koje je izazvalo veliku pažnju: „Europa ovih dana gubi globalni politički i gospodarski značaj. Jesu li toga svjesne elite i javnost u Europi?“ Pitanje, koje su sugovornici opisali kao iznimno relevantno, odražava šire raspoloženje u kineskoj javnosti – sliku Europe kao kontinenta koji stagnira i nema potpunu kontrolu nad vlastitom sudbinom.
“Europa i dalje ovisi o SAD-u”
Jedan od glavnih sudionika emisije, Zhang Weiwei, dekan Kineskog instituta na sveučilištu Fudan u Šangaju, naglasio je kako je europska politika i dalje snažno vezana uz Sjedinjene Države. Prema njegovu mišljenju, europske elite nisu u potpunosti prihvatile promjene koje se događaju u globalnom poretku.
„Europljani i dalje vjeruju da je mandat Donalda Trumpa samo prolazna epizoda i ne žele priznati što se zapravo događa“, rekao je Zhang, dodajući kako sve više ljudi ipak počinje shvaćati da se međunarodni odnosi ubrzano mijenjaju.
Sličan ton imao je i Vuk Jeremić, bivši predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda, koji danas djeluje kao profesor na pariškom Sciences Pou. On ističe da u razgovorima s europskim intelektualcima često primjećuje nedostatak svijesti o brzini globalnih promjena. „Stvari se mijenjaju mnogo brže nego što Europa to priznaje“, upozorava Jeremić.
Kineski analitičari pritom često naglašavaju kako Europa, čak i desetljećima nakon završetka Drugog svjetskog rata, nije izgradila punu stratešku autonomiju, osobito u području sigurnosti i vanjske politike. Kao primjer navode i rat u Ukrajini, ističući da europske države nisu uspjele samostalno riješiti konflikt na vlastitom kontinentu.
Vizija multipolarnog svijeta
Kina svoju globalnu strategiju temelji na ideji multipolarnog svijeta – sustava u kojem više velikih sila dijeli utjecaj, umjesto dominacije jedne, poput SAD-a. U toj viziji, Peking vidi sebe kao jednog od ključnih aktera, ali ne izolirano, već u suradnji s drugim državama, uključujući Rusiju i zemlje koje dijele slične poglede.
Zanimljivo je da Kina u toj projekciji budućnosti ne želi Europu marginalizirati, već je uključiti kao jedan od stupova takvog poretka. Razlozi su i politički i gospodarski. Europa, unatoč problemima, i dalje raspolaže snažnim tržištem, visokim tehnološkim standardima i značajnim političkim utjecajem, uključujući dva stalna mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a – Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Kineski čelnici i analitičari smatraju da bi suradnja Europe i Kine mogla biti komplementarna: Europa nudi tehnološko znanje i inovacije, dok Kina raspolaže masivnim proizvodnim kapacitetima i konkurentnim cijenama. U kontekstu trgovinskih napetosti sa SAD-om, takva suradnja dodatno dobiva na važnosti.
Kritika “propuštene Industrije 4.0”
Jedna od najčešćih kritika upućenih Europi odnosi se na tehnološki sektor. Zhang Weiwei i drugi analitičari tvrde da je Europa propustila priliku da postane globalni lider u novoj industrijskoj revoluciji, poznatoj kao Industrija 4.0.
„Nema trajne konkurentske prednosti ako nemate vlastite tehnološke gigante“, ističe Zhang. Prema njegovim riječima, među 20 vodećih svjetskih visokotehnoloških kompanija gotovo da nema europskih, dok dominiraju američke i sve više kineske tvrtke.
Europa se pritom u velikoj mjeri oslanja na američke digitalne platforme i infrastrukturu, dok istovremeno postoji snažno nepovjerenje prema kineskim tehnološkim rješenjima. Takva situacija dodatno ograničava njezinu stratešku autonomiju.
Krize koje su uzdrmale kontinent
Kineski i međunarodni analitičari podsjećaju i na niz kriza koje su u posljednjih dvadesetak godina potresle Europu. Globalna financijska kriza 2007./2008., migrantska kriza 2015., Brexit 2020. te pogoršanje odnosa s Rusijom značajno su utjecali na stabilnost i jedinstvo Europske unije.
Jeremić podsjeća da je Europa nakon pada Berlinskog zida desetljećima bila simbol stabilnosti i prosperiteta te model za ostatak svijeta. „Pokazivala je kako prevladati povijesne sukobe i graditi zajedničku budućnost“, kaže on. No, kako ističe, niz kriza postupno je narušio tu sliku i otvorio nova pitanja o budućnosti europskog projekta.
Nova prilika ili novi izazov
U Pekingu se sve više govori o potrebi redefiniranja globalnih odnosa, pri čemu Kina sve aktivnije koristi međunarodne institucije poput Ujedinjenih naroda za promicanje svojih ciljeva. Istodobno, kineski dužnosnici naglašavaju važnost reforme međunarodnog sustava i jačanja multilateralizma.
Poruka prema Europi pritom je jasna: Kina je spremna na suradnju, ali očekuje veću neovisnost Europe u odnosu na SAD. Prema kineskoj perspektivi, tek takva Europa može postati ravnopravan partner u novom globalnom poretku.
Hoće li Europa krenuti tim putem ili će nastaviti dosadašnju politiku, ostaje otvoreno pitanje. No jedno je sigurno – u očima Pekinga, kontinent se nalazi na prekretnici, između gubitka utjecaja i prilike za novu ulogu u svijetu koji se ubrzano mijenja.
