Turisti dobiju jedan od starih automobila, bio to yugo, stojadin ili dacia i voze sami. Na Balkanu mogu provesti tjedan ili cijeli mjesec, a rutu biraju prema odabranim kontrolnim točkama, odnosno neobičnim mjestima. Jedini je uvjet da moraju koristiti stare puteve, a ne autoput. Svo to vrijeme direktno su, putem aplikacije, internetom povezani s ekipom Balkan Roadsa, vodičima koji ih virtualno prate i šalju poruke o kulturi, prirodi, povijesti mjesta kroz koja prolaze i daju im informacije o tome gdje i što da pojedu i popiju.
U ponudi su ronjenje, bungie jumping, paragliding, čuvanje i mužnja ovaca na Durmitoru na 2.000 metara nadmorske visine, škola pletenja u Sirogojnu, kuhanje soparnika u Splitu, učenje tradicionalnog plesa u Bugarskoj i još mnogo toga.
Ovo je kratak opis originalne ideje, odnosno startupa, koji su osmislili dvoje mladih Riječana: Filip Jakovac, magistar prava koji se ne bavi pravom, putoholičar, avanturista i filantrop i Ana Somek, dizajnerka, putoholičarka, mirna duša koja voli uzburkano more, piše portal Priče sa dušom.
Oni su dobili pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u vidu poticaja za samozapošljavanje kojom su pokrili sve administrativne troškove, od knjigovodstva, zakupa prostora, doprinosa na plaće. Sami su u posljednje dvije godine uložili više od 13.000 eura u istraživanje tržišta, vožnje po Balkanu, opremu za snimanje, marketing. Tek nedavno su računali koliko je to u stvari novca, pa su malo začuđeni kako su stigli do tog iznosa.
Ideja je nastala 2016. godine na proputovanju Mongolijom, gdje je Filip otputovao svojim jugićem. Negdje usred Rusije i noćne vožnje beskrajnim Sibirom shvatio je da tamo, za razliku od Balkana, mora kilometrima voziti dok ne naiđe na raznolikost i nešto drugačije.
– Kod nas, na ovom tako malom prostoru ima toliko ispresjecanih kultura, mentaliteta, običaja, burne i prekrasne, a često i katastrofalne povijesti. Sve to čini jedan “multi-kulti miks”, koji je nastao ni manje ni više nego na djeliću samog raja ove zemaljske kugle.
Bolje da ne krenem pisati o prirodnim ljepotama jer neću stati nikada, ali navest ću samo jedan primjer: Moj grad Rijeka u krugu od 50 kilometara ima more, planinu za planinarenje s koje se vide četiri države odjednom, skijalište s kojeg se pruža pogled na more, ravnicu i nizinu, rijeku i bezbroj potoka, otoka, vodopade, dijelove prastarih prašuma, jezera, pa čak i područja s pustinjskim obilježjima.
Na sreću, shvatili smo taj prirodni dio, na nesreću još nismo naučili dovoljno da valoriziramo kulturnu raznolikost, objašnjava Filip za Priče sa dušom.
– Svima u našem okruženju ovaj projekt je fantastičan. Jest da sam magistar prava, ali turizam i organizacija putovanja i događaja su mi u krvi. Obožavam to, živim za to. Život sam posvetio Rijeci i Balkanu i lokalno sam aktivan građanski, pa čak i politički, a regionalno sam usredotočen na biznis.
Napravili smo projekt koji spaja pojedince, privatna poduzeća, ali i državne institucije poput turističkih zajednica. Za nas su granice samo u glavama, a u stvarnosti mjesto u kojem se mogu dogoditi neobične scene (smijeh). Dobili smo nagradu i kao najbolji start up u sferi turizma u Hrvatskoj i čak ušli u finale na području EU, ali nismo bili fizički prisutni tada, pa nismo pobijedili. Da jesmo, tko zna što bi bilo. Ja sam uvjeren da bismo dobili – iskren je Filip.
Balkan Roads raspolaže s jednim jugića i još 10 automobila koji su pogledani i rezervirani, a koje tek treba kupiti. Mahom su to jugići, stojadini, tamići, čak i tomosi.
– Potičemo goste da koriste njih, ali vjerujemo da će većinom dolaziti svojim automobilima. Za korištenje „balkanske produkcije“ dobivaju se dodatni bodovi, a i iskustvo je nemjerljivo „avanturističkije“. Lakše dođete do srca ljudi i ulazite u interakciju s našim ljudima tako. Istini na volju, da vam se pred pragom pojave dva automobila od kojih je jedan renault, drugi fićo, a iz svakog izlaze dva Nizozemca, tko bi vam odmah bio draži? Znao sam!
Anin i Filipov cilj je širiti ljubav, ali ne, kako kažu, u onom otrcanom hipi stilu, već istinskom kroz prihvaćanje, toleranciju, poštovanje.
– Želimo osmijehom nastupati pri upoznavanju i pružiti ruku. Želimo predstaviti svijetu svjetlu stranu Balkana. Onu toplu, poput domaćeg bakinog kruha, onu vrijednu i jednostavnu poput seljaka koji ima fantastične proizvode, ali ih ne zna prodati. Onu veselu poput naših pjesama i plesova. Onu iskonsku, autentičnu, jednostavnu i sočnu. Da, ovo nije poduzeće. Samo na papiru da zadovoljimo pravne formalnosti. Ovo je stil života i poziv, rekli su Ana i Filip za Priče sa dušom.
Sa njihovom originalnom idejom bolje se upoznajte OVDJE
