Kao jedna od korisnica usluga Energa, Neva Milunić, dipl ing građevine, već duže vrijeme, točnije od 1.01.2012., kada su u njenom neboderu ugrađeni razdjelnici, prati ukupnu potrošnju toplinske energije u zgradi, raspodjelu troškova itd. Proučila je detaljno zakonsku regulativu (ne samo hrvatsku), pokušala apelirati na mjerodavne na svim nivoima kako bi se nešto promijenilo na bolje, ali bezuspješno.
Na osnovi prikupljenih podataka sastavila je statističke tablice s egzaktnim iznosima troškova grijanja od 2009. do kraja 2014. godine i stavila u procentualni odnos fiksne troškove prema promjenjivim – dakle prema onim stvarnim troškovima za toplinsku energiju. Iz tih podataka je vidljivo da su ti odnosi nesrazmjerni u korist fiksnih troškova. Jer ako je u 2014. godini udio fiksnog dijela čak 51% od ukupnih troškova grijanja, argumenti o poskupljenju energenata kojima Energo opravdava povećenje tarifne stavke za energiju u 12.mjesecu, nemaju uporište u stvarnosti. Fiksni dio je trebalo smanjiti, pa bi ostalo više novca za energente.
Iako se njeni statistički podaci odnose samo na njenu zgradu, radi se o vjerodostojnom dokumentu kao tipičnom slučaju većine zgrada s centralnim grijanjem u Rijeci.
Isti podaci pokazuju kako se ugradnjom razdjelnika nije postigla nikakva značajnija ušteda toplinske energij. U stvarnosti su se stanari okrenuli dogrijavanju stanova klima uređaja i izvršili djelomičnu zamjenu jednog izvora toplinse energije drugim načinom grijanja.
