Demokracija je nježna biljka. Koju stalno treba njegovati i uredno održavati. Dokazano je to i u protekle gotovo dvije godine otkako se svijet bori protiv pandemije koronavirusa, posebno u sredinama gdje je snažan antivakserski pokret. Ni antivakseri nisu isti, piše Slobodna Dalmacija.
U demokratskim zemljama i oni, dakako, imaju pravo izraziti svoje stavove, ali pritom strogo paze na to da argumente ne izvlače gatanjem uz fundaća kave, bacanjem graha ili gledanjem u dlan. Dobro znaju da bi ih takvi argumenti odveli u ustanove za liječenje zatvorenog tipa.
U Hrvatskoj nam je stanje oko “pro et contra” cijepljenja dobro poznato. Najčešći argumenti naših antivaksera, među kojima se, nažalost, javljaju i pojedinci koji su stekli status znanstvenika, upravo su onakvi za koje antivakseri u demokratskim zemljama znaju da bi im donijeli košulju čudnih rukava.
Je li to nasljeđe koje i poslije tri desetljeća Hrvatske kao države, uz to deklarativno i demokratske, baštinimo iz bivše zajedničke državne zajednice i njezine političke prakse?
Jutros mi je jedan prijatelj, koji me preko WhatsAppa često opskrbljuje zanimljivim dosjetkama, fotografijama i video uradcima, poslao dokument koji zorno govori kako su s antivakserima postupali u Titovo vrijeme, neposredno poslije Drugog svjetskog rata.
Glavni štab omladinskih brigada na gradnji pruge Šamac – Sarajevo oduzeo je III. ličkoj brigadi naziv udarne. Za takvu, u to vrijeme drakonsku, kaznu Glavni štab daje sljedeće obrazloženje:
“Naziv udarne brigade oduzima se radi toga što se 90 omladinaca iz ove nije htjelo da se vakciniše, te je time stvorena mogućnost za širenje zaraznih bolesti i dovedeno u opasnost zdravlje omladinaca.”
U radu “Koliko je u Drugom svjetskom ratu bilo partizanskih divizija iz Hrvatske?” Davor Marjan navodi i da su samo pojedine divizije imale laskavi epitet – “udarna”.
– Pažljiv čitatelj uočit će još jedan presedan vezan uz ovu Diviziju, ona je naime dva puta ponijela laskavi epitet “udarna”, što je na razini divizija jedinstven slučaj u partizanskoj vojsci. Načelu dodjele počasnog nazivlja postrojbama poklanjana je u NOVJ velika pažnja. Uz proleterske postrojbe koje su trebale biti na svom početku stranačka vojska, kasnije je kao međustupanj do tog nazivlja od “običnih” partizanskih postrojbi uveden termin udarni, odnosno udarna. Naziv je dijelom davan nekim postrojbama nakon osnutka, dok su ga neke morale zaslužiti…
Čak i površan pogled na prikaze ratnih putova partizanskih postrojbi u Vojnoj enciklopediji govori da je vremenu proglašavanja postrojbe udarnom ili što je bio znatno rjeđi slučaj proleterskom, poklanjana dostojna pažnja i da se preko toga nije prelazilo – piše Marjan o jednoj od dalmatinskih udarnih divizija.
Velika je sramota, dakle, bila ako bi se diviziji ili brigadi oduzeo epitet “udarna”. I tada su tisuće vojnika bile osramoćene zbog pojedinaca koji se nisu htjeli cijepiti. Vojnici koji se nisu htjeli cijepiti nisu bili posebno kažnjavani od oficira, ali su pritisak na “necjepiše” izvršili drugi vojnici.
A znamo kako skupina zna biti nemilosrdna u obračunima s nepoćudnim i neposlušnim pojedincima. I na kraju su se ipak svi cijepili, a pojedine zarazne bolesti su iskorijenjene. PSD
