Odbor za imenovanje ulica Grada Zagreba nedavno je donio odluku o preimenovanju četiri ulice za koje se tvrdi da nose imena osoba povezanih s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Među njima su pojedinci koji su otvoreno podržavali ustaški režim, poput nadbiskupa Ivana Šarića, predsjednika Matice hrvatske Filipa Lukasa i književnika Antuna Bonifačića. Međutim, na popisu se našla i ulica nazvana po Vladimiru Arku.
Tko je bio Vladimir Arko?
Vladimir Arko (1888.–1945.) bio je ugledni industrijalac, školovan u Zagrebu, Austriji i Italiji. U glavnom gradu Hrvatske osnovao je tvornice špirita, kvasca i likera, bio je među osnivačima Zagrebačke burze, predsjednik industrijskih korporacija u Beogradu te prvi predsjednik samostalne Industrijske komore u Zagrebu 1939. godine. Njegov doprinos hrvatskoj industriji i gospodarstvu bio je značajan, no danas je njegovo ime stavljeno pod znak pitanja.
Optužbe o suradnji s okupatorom
Prema obrazloženju Odbora, Arko je svrstan među osobe koje su “podržavale NDH”. Njegov navodni “krimen” bio je opskrbljivanje njemačke vojske proizvodima iz vlastitih tvornica. No, obitelj tvrdi da je to bio način da spasi vlastiti život i poslovanje. Kako ističe njegova unuka, liječnica Milica Krstić Burić: “Pa Vladimira Arka su ustaše hapsile! On je robijao radi otpora ustaškom režimu! U familiji su svi bili HSS-ovci, radićevci.”
Arko u ustaškom zatvoru
Dokumenti i svjedočanstva pokazuju da je Vladimir Arko proveo godinu i pol dana u ustaškom zatvoru – od studenoga 1943. do svibnja 1945. godine. Uhićen je po nalogu njemačkih vlasti zbog optužbi za sabotažu pri isporuci špirita. Njegova unuka prisjeća se i osobne scene iz djetinjstva kada je čula kako Arko govori svome bratu: “Znaš, ja v rešt više ne bum išel!” – potvrđujući traumu koju je proživio.
Tragičan kraj
Nakon oslobođenja Zagreba, nove vlasti optužile su ga za suradnju s okupatorom. Suočen s mogućnošću ponovnog uhićenja, Arko je u svojoj tvornici navodno počinio samoubojstvo ispivši cijankalij. Iako postoje i tvrdnje da je ubijen, obitelj vjeruje u verziju o samoubojstvu, računajući na njegovu prethodnu patnju i traumatična iskustva iz ustaškog zatvora.
“Iskustvo zatvora bilo je previše traumatično, a pomisao da bi ga nova vlast mogla opet uhapsiti – nepodnošljiva,”
Povezanost s poznatim intelektualcima
Vladimir Arko bio je dio zagrebačkog intelektualnog i kulturnog kruga. Njegovi su braća i rođaci bili povezani s uglednim imenima poput Vladimira Velebita i Miroslava Krleže. Krleža je čak u svojim dnevnicima zabilježio susrete s Arkom, a u svojim djelima spominjao i njegove tvornice. Iako je Arko bio industrijalac, nije zanemarivao radnička prava, već se zalagao za bolje uvjete i pravedniju raspodjelu plaća.
Obiteljske odlučno odbija optužbe
Današnji nasljednici Vladimira Arka snažno osporavaju tvrdnje da je bio suradnik NDH. Pravnica Silvija Arko Gorski ističe da je Vladimir pomagao partizane te da obitelj nikada nije prihvaćala nacizam, ustaštvo ni komunizam. Smatraju da se njegovo ime neopravdano briše s karte Zagreba te da se time iskrivljuje povijesna istina.
“Svi pokojni članovi obitelji Arko bili su istinski humanistički opredijeljeni i kao takvi nisu prihvaćali ideje nacizma, ustaškog pokreta ni komunizma. U društvenom životu grada bilo je dobro poznato da je Vladimir Arko pomagao partizane.” (Izvor: 24sata)
