Osobno nisam pobornik ‘svakojakih protestnih’ referenduma koji poništavaju odluke legitimno izabrane vlasti stvarajući tako jednu vrstu dvovlašća u državi. Sami izbori po sebi su jedna vrsta građanskog referenduma koji ovlašćuju koalicijsku vladu da vodi državu u četverogodišnjem periodu. U ‘normalnim’ državama, u toku izborne kampanje, stranke koje zastupaju pojedine socijalne skupine i izlaze sa svojim izbornim programima pokrivajući sve važne segmente javnog upravljanja. Iz tog izbornog programa birači mogu vidjeti koje politike i mjere se žele primjeniti u novom četverogodišnjem periodu. U procesu stvaranja koalicijske vlade kako na lokalnom tako i na državnom nivou mandat za sastavljanjem vlade dobiva stranka sa najvećim postotkom dobivenih glasova. Da bi dobila građanski legimitet ta stranka traži partnere čiji izborni programi su slični ili kompatibilni sa njihovim. Ovisno o razlikama u izbornim programima i broju stranka koje moraju oformiti vlast, proces stvaranja koalicijskog sporazuma može trajati i nekoliko mjeseci. Od samog početka izbornog ciklusa pa do potpisivanja koalicijskog sporazuma građani su bili upoznati sa sadržajnom politikom. Glasajući za neku političku opciju u isto vrijeme su je ovlastili za provođenje ‘zajedničkog’ izbornog programa. Kada njihov ‘izborni program’ ulazi u koalcijski program 2 ili više stranaka, logikom slijeda taj izborni program će možda doživjeti male adaptacije kako bi se razlike sa partnerima izravnale. Ako i postoji politika ili mjere koje nisu bile predviđene kolicijskim sporazumom, dolazi do amandmana kolicijskog sporazuma kako bi odluke imala širu političku i stručnu podršku koalicijskih partnera. U sadržajnoj politici struka predlaže mjere, a politika ih donosi. To je stranačka demokracija na visokom nivou i tu nema potrebe da se referendumima korigira odluka vlasti jer se ništa ne donosi na ad-hoc principu. Ovakav pristup vodenja države pruža građanima i investitorima određenu pravnu, ekonomsku i društveno-socijalnu sigurnost što je preduvjet bilo kakvog razvoja.
SDP-ova predizborna koalicija 9 stranaka u PGŽ
U sadašnjem kaubojskom vođenju jedinica lokalne samouprave, županija i država malo prije izbora počinju matematičke računice onih koji imaju direktnu korist od ‘cro(demo)kracije’. Kako se ‘nedaj bože’ ne bi dogodilo mrvljenje glasova na desnici i ljevici i to u ime viših ‘društvenih’ ciljeva. Izmišljena je i izborna doktrina: desnica-ljevica, partizani-ustaše, domoljubi-jugonostalgičari itd. Ovaj izborni spin ‘posvadi pa vladaj’ je namjerno napravljen kako bi se sadašnjoj političkoj eliti osigurale benificije i sinekure.
Već 25 godina isti ljudi drmaju političkom scenom sa ovakvim katastrofalnim rezultatima. Ta nesadržajna, nestručna i neodgovorna politika stranaka dovela je Hrvatsku do društvene i ekonomske katastrofe neviđenih razmjera. Stručni i kompetenti ljudi ovakvom politikom su potjerani iz svih stranaka, javnih poduzeća te sa svih društveno odgovornih funkcija, jer izgleda nikome nisu ni potrebni.
U ime obitelji: Birajmo zastupnike imenom i prezimenom
I zato treba pozdraviti inicijativu udruge ‘U ime obitelji’: Birajmo zastupnike imenom i prezimenom gdje se želi promjeniti Ustav RH u čl.73 te mu dodati sljedeća načela:
1.Preferencijalno glasanje bez cenzusa
2.Smanjenje izbornog praga s 5 na 3 posto
3.Biranje najmanje 20 zastupnika u svakoj izbornoj jedinici ovisno o broju birača
4.Mogućnost glasanja dopisnim i elektroničkim putem
5.Prikupljanje minimalno 3.000 potpisa za kandidacijsku listu izvanparlamentarne političke stranke ili nezavisne liste koja želi kandidirati svoje predstavnike u Sabor
6.Zabrana zajedničkih kandidacijskih lista dviju ili više političkih stranaka.
Svi problemi Hrvatske dolaze iz sadašnjih stranačkih struktura i jedini način da se riješe nagomilani problemi je da se djeluje na njegov uzrok. Stranke ih same neće niti pokušat rješit jer političke elite žele sačuvat svoje benificije i sinekure. Kada bi ove odredbe ušle u čl.73 Ustava RH (posebno točke 1,2 i 6 ) s hrvatske političke scene nestalo bi 7/8 stranka i ostale bi samo one koje istinski predstavljale jednu od socijalnih skupina u Hrvatskom društvu kao i one koje mogu djelovati onako kako sam to opisao na početku ove kolumne. Ovo bi otvorilo i vrata povratku stručnih i kompetentnih ljudi na funkcije koje bi hrvatskom društvu omogucile novi razvoj. I zato je vrijeme da se hrvatski građani zaštite od hrvatskih stranaka betonirajući ove odredbe u hrvatski Ustav. Ja se nadam da će se GONG i sve ostale građanske udruge priključiti ovoj inicijativi kako bi građani bili dobro informirani, jer ovim referendumom svi ostali referendumi u budućnosti će biti apsolutno nepotrebni. (boris bradarić)
