Home Kolumne Boris Bradarić: I have a dream

Boris Bradarić: I have a dream

907
0
Piše: Boris Bradarić

Nikad nisam dijelio oduševljenje s nekim svojim sugrađanima, a najmanje s vladajućim u vezi kulturno-sportskih investicijama u gradu koji ne zna od čega će živjeti u bliskoj i doglednoj budućnosti. Kultura i sport su se oduvijek financirali iz proračuna i kao takvi ne mogu biti pokretač razvoja. Seljak mora zaorati svoju njivu i prodati krumpir, ili radnici i inženjeri moraju napraviti neki stroj ili brod, da bi neki novac došao u Rijeku. Tko misli da to nije tako neka pita predsjednika NK Rijeke Miškovića zašto traži investitora za HNK Rijeku. Nemamo jakih firmi u gradu i okolici, pa se razletio po cijelom svijetu u potrazi za njima. Od potrebnih godišnjih sredstava naš klub ima samo 10% iz stabilnih izvora, i nijedan investitor ne vidi tu računicu. Uzimajući to u vidu, sva je sreća da nismo dobili Mediteranske igre ali EPK ipak jesmo.
Sad je najbitnije da se kao grad i regija ne osramotimo, i da financijska šteta bude što manja za buduće generacije. Tko kaže da je neće biti, laže vas. Razlog zašto Mišković traži investitora leži u činjenici da će doći vrijeme kada će vlastitim novcem morati financirati klub jer od 10% garantiranih sredstava se ne živi. Objekte za EPK, koje smo izgradili ili obnovili, uključujući tu i brod Galeb, morat će se godinama sufinacirati iz proračuna, kao i dodatna radna mjesta u svim tim objektima. Kada je gospodarstvo na koljenima, a ljudi se iseljavaju, troškovi će pasti na leđa građana kroz komunalna davanja. Kao i u slučaju sportskih objekata, njima slava, nama trošak. Ali, što je – tu je. Iz ove kože se ne može.
Drugi problem vidim u tome da u toj “luci različitosti” koju želimo prezentirati ostatku Hrvatske. Napredna i moderna Hrvatska naspram zatucane. Upali smo u zamku prepucavanja s nebitnim pojedincima i minornim grupicama iz Hrvatske ali i iz samog grada i regije. O tome je donekle govorio, u prenesenom značenju, i Valerij Jurešić u svojoj kolumni. Pročitao sam ju nekoliko puta da shvatim njegove poruke između redova. Onaj tko misli da je u pravu, šutke prima udarce, ako padne, diže se i ide dalje, a djelima i rezultatom ušutkava protivnike. Mark Twain — ‘Never argues with an idiot. They will drag you down to their level and beat you with experience.’
Onaj tko NE misli da je u pravu, upravo radi obrnuto. Polarizacijom i ovakvom komunikacijom s nebitnim pojedincima i grupicama nastoji u očima građana stvoriti alibi da cilj opravdava sredstvo.
Eto, javio se neki gradonačelnik iz Vukovara, koji nije niti primirisao rat. I što sad? U saboru je stavljena slika s “crnom” čizmom koja gazi jugoslavensku zastavu. Jako bitno? Na svu ovu histeriju dodali smo sami ulje na vatru. Po socijalnim medijima pršte objave o dvjema Hrvatskama, ponovnom mijenjanju granica, vraćanje na gradove-države, sela države itd, i to samo zbog komentara nebitnih pojedinaca i grupica ljudi. To puno govori i o nama samima, i koliko smo sigurni u ono što radimo. Šta je bio cilj ovakve manifestacije? Ako je cilj bio da prikažemo “crvenu” Rijeku kao jedinu “luku različitosti” u zatucanoj Hrvatskoj onda smo promašili “ceo fudbal”.
Za “vašeg crvenog” Milanovića glasovali su i Osječani, Zagrebčani, Splićani, Dubrovčani pa čak i sami Hercegovci. S ovakvim izjavama vrijeđate one koji imaju isti svjetonazor kao i vi. Koliko mi je poznato splitska umjetnička scena je stala iza vas, zar ne? I građani Splita, većina, u to uopće ne sumnjam. I tako, u svakom malom “zatucanom” mjestu imate barem 20% ljudi koji misli kao vi. Ne možete svagdje biti u većini. Promovirajte “kulturno” svoje ideje otvorenosti jer i onih 20% ljudi dobit ce osjećaj da su isto dio te “luke različitosti”. Možda tih 20% naraste na respektibilan broj. Zar ne bi to trebao bit glavni cilj?
Mi koji nismo Fiumani, Talijani, Mađari, Slovenci, Srbi, neki od vas nas nazivaju Riječani, Sušačani, Trsačani, Kostrenajani, Bakarani, Kastavci, Boduli itd. Istina, to su mjesta, gradovi i otoci u kojima živimo, a pretežno smo rođeni na “našem” Sušaku. U prošloj kolumni stao sam u obranu onih kojih sebe smatraju Jugoslavenima. Nažalost, i oni su postali građani drugon reda, ne samo u Hrvatskoj. Isto tako, razumijem da neki koji su hrvatskog porijekla ne žele pripadati našem nacionalnom korpusu. I to mi je jasno, i ne vidim ništa loše u tome. To je stvar osobnog izbora, lokalpatriotizam iznad nacionalnog, ali to ne znači mi Hrvati manje volimo svoje mjesto i svoj grad od vas koji ste deklarirate isključivo kao lokalpatrioti. To je isto ta “luka različitosti”.
Prijatelji Fiumani znaju. Da se mene pitalo, ja bih im već davno priznao autohtonost u gradu Rijeci i uveo dvojezičnost u samom centru grada, koju su dobili još davne 1948. godine od presjedništva Vlade NRH. Bez njih, riječka povijest ne postoji. Nakon tršćanske krize, talijanski natpisi su polako počeli nestajati, a 1955. godine uklonjeni su i posljednji s riječkih ulica. Sadašnji riječki gradonačelnik je uvijek bio protiv dvojezičnih ploča, ali kada mu se zadrmala stolica brzo je promijenio mišljenje. Ja, klasicni liberal, desniji od pučana-narodnjaka, priznao bih Fiumanima autohtonost, a on socijaldemokrat ne bi. Kako to? Ova politička opcija vlada ovim gradom još od 1945. godina. Način na koji se održavaju na vlasti i kako upravljaju/zapošljavaju bitno se ne razlikuju od ostalih dijelova “zatucane” Hrvatske. Nema to veze s modernom i naprednom Hrvatskom. I zato, nemojmo iritirati ostatak Hrvatske sa štetnim izjava. Samo glup čovjek radi neprijatelje na svim stranama.
Jasno mi je, da zbog tog kadroviranja, i kulturnjaci imaju isto svoj poseban svjetonazorni pogled na umjetnost. Niti to nije sporno. Svugdje u svijetu većina umjetnika ima pretežno lijeve poglede. Oni koji sami zarađuju na slobodnom tržištu, vjerovatno imaju malo desnije poglede, ali umjetnost nije ta koju bi netko trebao cenzurirati, a pogotovo ne političari kojima je dozvoljeno da prodaju svoj vlastiti svjetonazor narodu. Ne budimo hipokriti. Političari Grada i PGŽ, bez obzira na svjetonazor, trebali bi se suzdržati od bilo kakve kritike u medijima i prepucavanja s nebitnim pojedincima i grupama na temama koje se tiču umjetničkog programa EPK.
Ako tako nastavimo, Rijeka će u svijetu ostaviti jako lošu sliku, a šteta će biti nesaglediva. Stavite se na stranu bilo kakvog investitora, pa se zapitajte zašto bi netko investirao u naš grad i regiju prepunu toksične atmosfere. Isto vrijedi i s našim sugrađanima. Nisu sve predstave za svakoga. Odaberite ono što vam se sviđa, i otiđite na predstave u što većem broju. To je slika koju sada treba poslati u Hrvatsku i svijet. Pozdravite dolazak predsjednika Vlade i ministre koji nisu iz našeg kraja. Nemojte ih unaprijed osuđivati jer i oni su dali doprinos u realizaciji ovog projekta. EPK i predsjedanje EU su bitni za ugled, kako Rijeke tako i Hrvatske. Budite svi zajedno dio te istinske “luke različitosti” barem dok traje EPK. Poslije ćemo zbrajati žive i mrtve. Ako iz ovog projekta izađe barem jedna tvornica u Industrijskog Zoni Kukuljanovo, osobno ću se ispričati gradonačelniku preko ovog portala.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here