Home Kolumne Boris Kazija: Corona Fašizam

Boris Kazija: Corona Fašizam

1025
0

Ne, ne trebate me upozoravati i poučavati kako se riječ Fašizam ne piše velikom slovom, osim ako se tom riječju započinje rečenica. Veliko slovo rabim iz poštovanja prema nečemu što je mutiralo do savršenstva, usisalo u svoje biće i takozvane tradicionalne antifašiste koji se ljute kada se narušava njihova romantična slika o glatko obrijanom partizanu koji će strijeljati druga zbog jedne jabuke iz voćnjaka, koji se bori protiv bradatog četnika i crnokošuljaša sa kamom i krunicom. Tradicionalni antifašisti se trude sačuvati svoje dostojanstvo kao i ona kurtizana sedamnaestog stoljeća koju je gondolijer u sitnim satima razvozio smrdljivim kanalima Venecije, dok je diskretno maramicom brisala još mokre mrlje sperme nekog biskupa na svojoj crvenoj haljini od baršuna.

Romantično nastrojeni antifašisti samo što ne ustanu u obranu svojih snova, i likova koji im daju smisao postojanja. Krezubih bradatih četnika i psihopata u crnim košuljama koji šutiraju klupice na kojima sa omčom oko vrata stoje dokazani neprijatelji vjere, nacije i obitelji.

Prolaskom desetljeća, antifašisti su postali simpatična družbica arhaičnih stračića, koje više nitko ne uzima za ozbiljno. Njihovo postojanje je dobro, jer daju legitimitet takozvanoj modernoj demokraciji, kao što je dobro i postojanje homoseksualaca i lezbijski kojima se dozvoljene parade u ime iste takve demokracije.

Kada imate malog, tek izleglog lavića, on se ne razlikuje od običnog mačića. Možete ga hraniti na dudu i igrati se s njim neko vrijeme, dok njegov ugriz i oštrina zubiju ne postanu neugodni. Tada ga morate dati na skrb nekom zoološkom vrtu. Isto se je našim antifašstima dogodilo u jednom periodu života, ako lavića usporedimo sa slobodom izvojevanom po svršetku drugog svjetskog rata. S tom razlikom da se je svijet tijekom desetljeća polako, ali sigurno pretvarao u jedan veliki zoološki vrt, a naši antifašisti se zadnjim atomima snage bore da nekako u njemu prežive.

Zato mi je bilo teško predati ovaj tekst u tisak za list antifašista. Kao što neki pjesnik objavi zbirku pjesama, a na promociju dođe nekoliko poznanika i prijatelja, mrmljajući sebu i brk kako su se ipak mogli izvući nekim nesuvislim opravdanjem, umjesto dosađivati se tih sat dva. Neće biti odjeka.

A naši antifašisti, povrijeđenog ponosa, mogu nekoga optužiti za teorije zavjere, umišljanja, pa čak i za ozbiljnije teškoće psihičke naravi.

Sve to u vrijeme kada je filigranskom precizmošću paške čipke u njima satkan veo straha sa elementarno preživljavanje, straha da ne budu etiketirani komunjarama, da nne ostanu bez svojeg pojasa udobnosti, kolica u trgovačim centrima, kredita za aute novog vremena, medija koji ih sa ekrana i naslovnica rigaju smrt, pljačku i cjevčice za preživljavanje kao nešto normalno. I ono što je najgore od svega, to ji je postalo nešto normalno. Nenormalni su oni koji to vide i pokušavaju nešto reći.

I tako smo došli do Corona Fašizma. Njegovog veličanstva koje je nečije brižno odnjegovano čedo, na vrhuncu neoliberalnog konzumerističkog ludila nam stavlja maskice na lice, prati nas putem signala mobitela, uvodi policijski sat i rigorozne sankcije za nepridržavanje propisanih pravila ponašanja, sve u cilju naše dobrobiti.

Slijedi čipiranje pod kožu, što je već prokušano na psima. Apsolutna kontrola života pojedinca koji svojim ispranim mozgom vjeruje da je slobodan. I naši romantični antifašisti će položiti puške bez ispaljenog metka, u ime neke akcije u obližnjem trgovačkom cemtru.

Priznajem, ustaški koljač i bradati četnik mi u svemu tome djeluju kao neki likovi izgubljeni u vremenu i prostoru, koji vape i zaklinju s neba da ih se ne ridikulizira, ako ništa, barem u ime svih onih koje su otpravili na onaj svijet. A tu su i naši antifašisti, čije se ime sa gađenjem provlači po satovima vjeronauka u školama. Služe otprilike kao sretstvo za pranje mozga mladim naraštajima.

Ne vjerujem da ću kao čipirana osoba moći iznositi ovakve misli na papir, a da netko tamo ne protisne nekakav botun, pa si dajem malo oduška, što bi stari ljudi rekli, dok je još za vidit.

Sretno nam bilo, smrt fašizmu,sloboda Corona Fašizmu!

Boris Kazija

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here