Britanska novinarka: Let 3, Diktatorova najgora noćna mora u vojnoj uniformi?

Legende antifašističkog punka ne pojavljuju se svake godine na Euroviziji. Ali s obzirom na to da se natjecanje još uvijek pod utjecajem ruske invazije na Ukrajinu, Catherine Baker pita je li Eurovizija spremna za Let 3.

Piše:  Catherine Baker (ESC Insight)

Otkako je ‘MAMA ŠČ!’ pobijedila na hrvatskom festivalu Dora u ožujku, obožavatelji Eurovizije izvan postjugoslavenske regije upoznali su bend koji je svojom umjetnošću ismijavao i šokirao represivne društvene snage i prije osamostaljenja Hrvatske 1991.

Baš kao što je Konstrakta dovela beogradsku umjetničku avangardu na Euroviziju 2022., Let 3 predstavljaju poznatu inovativnu, politički angažiranu punk scenu svog rodnog grada Rijeke, grada koji se ponosi svojim progresivnim karakterom (prva hrvatska lezbijska nevladina organizacija, LORI, tamo je registrirana 2000.), a često je bio u sukobu s nacionalnom vladajućom strankom.

Regija Kvarner ima ponosni kozmopolitski regionalni identitet i još dulje povijesno iskustvo fašističke vladavine u odnosu na ostatak bivše Jugoslavije. Nakon Prvog svjetskog rata Kraljevina Italija je kontrolirala ovu regiju i tako su žitelji Rijeke od 1922. do 1943. živjeli pod Mussolinijevom fašističkom vladavinom. Nakon Prvog svjetskog rata, Rijeku je 1919.-20. čak preuzeo prvi svjetski protofašistički diktator, Gabriele D’Annunzio, kojemu se često pripisuje veliki utjecaj u estetskom oblikovanju fašizma.

U komunističkoj Jugoslaviji riječka je studentska, glazbena i umjetnička scena bila među najliberalnijim i antiautoritarnijima. Rijeka je bila jedan od pet-šest gradova koji su pokrenuli generacijski jugoslavenski ‘novi val’ ranih 1980-ih. Prije osnivanja Let 3, Damir Martinović Mrle (u ljubičasto-ružičastom kaputu) bio je basist riječke punk grupe Termiti. Njihova najpoznatija pjesma ‘Vjeran pas‘ satirizirala je podložnost autoritetu potrebnu za napredak u jugoslavenskom sustavu, za mladu publiku u gradovima diljem bivše Jugoslavije koji su obećali da se nikada neće prodati tom razmišljanju.

Nakon što su se Termiti raspali, Mrle je osnovao vlastiti eksperimentalni bend, da bi se 1986. pridružio svom scenskom kolegi Zoranu Prodanoviću Prlji (frontmenu kojeg će neizbježno zvati ‘drug Staljin’) u projektu koji su prvotno nazvali Let 2. Godine 1987. pridružili im se ostali članovi i postali su Let 3.

U početku su Let 3 satirizirali komunističku razboritost i konformizam u posljednjim godinama Jugoslavije. Kao i drugi punk bendovi, posebice u Hrvatskoj i Sloveniji, također su se suočili s militarizmom koji je imao vrlo stvarne posljedice na njihove vlastite živote jer su mladići očekivali služenje vojnog roka u jugoslavenskoj vojsci (doista, otpor studenata regrutaciji bio je ključni dio slovenskog pokreta za neovisnost koji je cvao u isto vrijeme).

Slike njihovih ranih nastupa prikazuju teme koje su zaštitni znak Leta 3 do danas: ogromni brkovi, vojne kape i česta muška golotinja, namjerno karikirani simboli tradicionalne muškosti koji su satirizirani do maksimuma. Ponekad su također koristili provokacije koje su ismijavale retoriku jugoslavenske JNA o tome kakav bi trebao biti zdrav heteroseksualni muškarac.

1991. godine jugoslavenski komunistički sustav se konačno raspao, ne-Srbi i demokrati diljem Jugoslavije bojali su se što će se dogoditi ako se Slobodan Milošević dočepa savezne vlasti, konzervativna nacionalistička stranka došla je na vlast na višestranačkim izborima u Hrvatskoj (koji su održani dan nakon Eurovizije 1990. u Zagrebu), a Hrvatska i Slovenija proglasile su neovisnost, da bi ih kasnije napala jugoslavenska vojska, koja je stala na Miloševićevu stranu.

Od tada, stav Let 3 je protiv patrijarhalnog nacionalizma, etničkog šovinizma i religijskog konzervativizma koji su odmah zavladali javnim diskursom u Hrvatskoj i istisnuli sve alternativne političke vizije neovisne nacije.

Do 1996., kada su objavili dvostruki koncertni album ‘Živi kurac’ i surađivali s kazališnim redateljem Ivicom Buljanom na avangardnoj produkciji tragedije Fedra Jeana Racinea, Let 3 su postali nezaobilazan live act na hrvatskoj alternativnoj sceni.

Široj javnosti predstavili su se trikovima kao što su izdavanje potpuno praznog albuma (koji je ipak prodan u 350 primjeraka), stvaranje drugog albuma u jednom primjerku koji su odbili objaviti, isceniranje samoubojstva strijeljanjem na zagrebačkom trgu u znak prosvjeda je je njihova diskografska kuća svejedna izdala album i postavljanje četiri metra visok spomenika seljačke babe s golemim falusom u četiri hrvatska grada i Ljubljani (koristeći nepodudarnost da sugerira da je patrijarhalna muškost toliko zarazila tradiciju da je čak dobila najapsurdniji oblik koji je mogla).

Tijekom snimanja pjesme ‘Profesor Jakov’ koja govori o zlouporabi položaja akademika u ljubavnoj vezi s mladom studenticom, udružili su se s ENI, ženskim bendom koji je predstavljao Hrvatsku na Euroviziji 1997. i koji je također iz Rijeke. Let 3 i ENI ponovno su se okupili 2003. kada su na novom albumu koji pokazuje svoj sazrijevajući zvuk, ENI snimila vlastitu verziju ‘Mare Pogibejčić‘, iz perspektive studentice u pjesmi.

Letovci su dodatno isprovocirali nacionalističku politiku 2005. godine kada su objavili svoj electro-trash album ‘Bombardiranje Srbije i Čačka’. Njegov naslov bi se na prvi pogled mogao protumačiti kao ultranacionalistička prijetnja Srbiji i srpskom provincijskom gradu Čačku, makar i od strane nekoga tko ne zna ništa o Letu 3. Na naslovnici je bend pozirao u tradicionalnoj muškoj narodnoj nošnji iz cijele bivše Jugoslavije, izvođenje vrste uprizorenog kola koje je nekada simboliziralo jugoslavensko ‘bratstvo i jedinstvo‘, ispred slike dubrovačke luke (koju je jugoslavenska vojska bombardirala tijekom hrvatskog Domovinskog rata 1991.).

Ideja da je populistička ‘neofolk kultura’ kriva za nacionalizam, neznanje, seksizam i ratno huškanje u bivšoj Jugoslaviji dugo je prisutna u intelektualnim i alternativnim krugovima regije. (Fenomen je 1989. godine dobio nadimak ‘turbo-folk’ od strane glazbenika Ramba Amadeusa – koji je predstavljao Crnu Goru na Euroviziji 2012., a suspendiran je kao UNICEF-ov ambasador dobre volje zbog optužbi za seksualno uznemiravanje u ožujku 2023.).

‘Bombardiranje Srbije i Čačka’ bila je frontalna, X-kategorizirana satira neofolk patriotizma diljem regije. Kombinirao je nove skladbe, uglavnom opscenih naslova, s narodnim pjesmama različitih naroda bivše Jugoslavije – uključujući jednu skladbu nazvanu prema srpskoj domoljubnoj pjesmi, ‘Rado ide Srbin u vojnike’. Malo je koji naslov mogao biti provokativniji u zemlji u kojoj su još uvijek bila svježa sjećanja na ratne zločine srpskih paravojski i jugoslavenske armije (a sjećanja na ratne zločine počinjene od strane Hrvata još uvijek su se zataškavala).

Međutim, ‘Rado ide Srbin u vojnike‘ nije obična narodna pjesma: njezin skladatelj Josif ili Josip Runjanin bio je hrvatski Srbin koji je služio u habsburškoj vojsci u devetnaestom stoljeću, a također je skladao pjesmu koja je postala hrvatska himna, što ga čini ‘jednim od najčvršćih veza između srpskog i hrvatskog naroda’.

Slušatelji koji su bili ogorčeni što je hrvatski bend adaptirao tekst pjesme koja je poprimila prijeteće konotacije, slušali bi dekonstruiranu, opscenošću nabijenu izvedbu potpuno drugačijeg jezika koji bi ukazivao da svaki čovjek koji je zaveden ići u vojsku po patriotskom folkloru je budala.

Hrvatski domoljubni folklor dobio je isti tretman u Let 3 obradi ‘Ero s onoga svijeta‘, finalu istoimene narodne opere iz 1935. godine poznatog hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca. Seljačka kultura dinarskih planina, slavljena u epskoj poeziji, koju je uprizorio Gotovac i koju su ponovno posjetili svi glazbenici koji su popularizirali njen folklor, kultura energičnih patrijarha i brkatih odmetnika, koja proizvode najčvršće vojnike i ljude. Nekoliko godina prije albuma Let 3, najistaknutiji hrvatski hard-desničarski folk-rock glazbenik koristio je kolo iz opere ‘Ero‘ kao središnji dio svog prvog stadionskog koncerta u Splitu, koji su ljevičarski kritičari uvelike doživjeli kao fašistički spektakl.

Let 3 ‘Ero‘ gradi na istom naelektriziranom krešendu. U izvedbi riječkih punkera, pjesma se razlikovala od nacionalističkih verzija – ako ništa drugo zbog ženskog zbora koji je također nosio lažne brkove.

Ova faza karijere Let 3 obilježila je i njihov prvi susret s Eurovizijom, kao gosti u spotu za Severinin ulazak 2006. Barem do 2023., ‘Moja štikla’ držala je krunu najkontroverznije hrvatske pjesme za Euroviziju, iz razloga koji nisu nužno bili toliko vidljivi izvan bivše Jugoslavije. Generacijama ništa nije opterećivalo hrvatsku kulturnu politiku kao vlastita nesigurnost i potreba da bude prepoznata kao ‘europska’, a ne kao ‘balkanska’ – čak i u trenucima vrhunca eurovizijskog etnopop booma 2000-ih, kada je ‘Balkan’ bio upravo ono što ‘Europljani’ žele vidjeti.

‘Moja štikla’ inspirirana je dalmatinskom i dinarskom narodnom tradicijom te Severininim smislom za humor, satirizirajući dinarski mačizam iz ženske perspektive. Njegov aranžer, Goran Bregović, stekao je reputaciju po prepakiranju balkanskog i romskog folklora, ali je bio kontroverzan jer je kad je počeo rat u Bosni otišao je iz Sarajeva u Beograd. U vrijeme Dore 2006. tim pjesme (uključujući skladatelj Boris Novković, koji je predstavljao Hrvatsku 2005.) danima se morao braniti od optužbi da pjesma sadrži srpski folklor, da je na srpskom jeziku, da je ‘turbo-folk ‘, ili da koristi stihove poznatog srpskog kantautora – sve to kako bi uvjerili javnost da je Severina i njezina pjesma nepodobna za predstavljanje Hrvatske u svijetu.

Naime, narodne tradicije dinarskog podneblja upravo su elementi hrvatske baštine koji pokazuju da je njezina nacionalna kultura ipak neodvojiva od balkanske – pa je Severina na svoj način potkopavala i etnocentrični nacionalizam.

Severinin eurovizijski nastup pratili su uvježbani folklorni plesači iz dinarskih gradova koji su tijekom rata bili na prvoj crti bojišnice, te vrsni svirač gusli Stjepan Večković iz nacionalnog folklornog ansambla Lado, čija se autentičnost hrvatske narodne tradicije nije mogla dovesti u pitanje. (To je vjerojatno među izvedbama koje su nadahnule savjet ‘Love Love Peace Peace’ da ‘gledateljima pokažete etničko porijeklo svoje zemlje koristeći stari tradicionalni folklorni instrument za koji nitko prije nije čuo’.)

Za spot su Severina i njezina diskografska kuća odabrali drugačiji pristup i dali njezinom smislu za humor oduška. Severina s visine od 15 metara korača u štiklama kroz nekoliko poznatih zagrebačkih znamenitosti, a društvo joj prave, ni manje ni više, kolege iz grupe Let 3.

Let 3 nisu sami otputovali u Atenu, što je moglo biti na olakšanje televizijskoj kući koja je po prirodi bila ziheraška. Kako stoji u njihovom članku na Wikipediji na engleskom jeziku, kažnjeni su zbog golog nastupa na gaži na otvorenom u Varaždinu kasnije 2006., a ‘stav benda da nisu bili goli jer su imali čepove u anusu nije uvjerila suca‘. Godine 2008. dvojica njihovih članova sudjelovali su na nedjeljnom talk showu za vrijeme ručka simulacijom izbacivanja čepova iz anusa.

Od tada su Let 3 izdali još jedan live album (‘Živa pička‘, nadopunjujući ‘Živi kurac‘) i vratili se u studio za nove projekte 2013. i 2016. ‘Kurcem do vjere’ / Thank You Lord, objavljen je dok su katoličke udruge skupljale potpise za iznuđivanje referenduma o ustavnoj zabrani istospolnog braka, Mrle i Prlja na naslovnici spomenutog albuma bili su odjeveni kao katolički biskupi držeći komično velike muške organe umjesto naramenica, a uključivali su i obrade nekih od ranih pjesama benda plus glazbu iz nekih kazališnih suradnji. ‘Angela Merkel sere’ (2016.) pratila je statua njemačke kancelarke koja zadovoljava tjelesnu potrebu, tri godine nakon članstva Hrvatske u EU.

Godine 2013. i Let 3 i Severina nastupili su na javnom koncertu kako bi mobilizirali glas ‘ne’ na referendumu 2013. i zaštitili slobodu Hrvatskog sabora da uvede ravnopravni brak. Međutim, referendum je prošao tog prosinca – nakon turbulentne godine za međunarodna LGBTQ+ prava u kojoj je Eurosong 2013. slavio ravnopravni brak u Švedskoj, Krista Siegfrids posudila je svoj glas na Euroviziji finskoj kampanji za ravnopravan brak, a ruski parlament je napravio sveobuhvatnu kampanju anti-LGBTQ+ zakona koji su učinili nezakonitim emitiranje istospolnih poljubaca mlađima od 18 godina.

Izvan benda, Mrle je nekoliko godina bio kustos umjetničkog prostora Hartera u staroj riječkoj tvornici papira, pokrenuo Festival slatko i slano nakon zatvaranja Hartere i osnovao eksperimentalni side-projekt sa svojom suprugom Ivanom Mazurkijević (Mr.Lee i IvaneSky ). Doprinio je pandemijom pogođenom riječkom programu Europske prijestolnice kulture 2020. godine – a partnere u gradskom vijeću nije morao tražiti daleko jer je pročelnik za kulturu riječke gradske vijećnice bio bivši klavijaturist grupe Let 3 Ivan Šarar.

‘MAMA ŠČ!’ zapravo proizlazi iz Mrletove i Mazurkijevićeve suradnje s redateljem Paolom Magellijem, čiji je najnoviji projekt avangardna prerada grčke tragedije Lizistrata na stihove novinara Predraga Lučića, koji je 2018. preminuo u 53. godini. Godine 1989. Lučić je bio suosnivač satiričnog časopisa Feral Tribune, koji je tijekom 1990-ih i 2000-ih objavljivao navode o javnoj korupciji i zataškavanju ratnih zločina kojih se nijedna druga hrvatska tiskovina ne bi dotakla (i brojne šale o genitalijama i tjelesnim funkcijama, testiranjima slobode transgresije u novoj hrvatskoj demokraciji). Rutinski provlačen po sudovima od strane hrvatskih vlasti zbog klevete i drugih optužbi (uključujući fotomontažu naslovnice iz 1993. na kojoj su Milošević i hrvatski konzervativni predsjednik Franjo Tuđman goli u krevetu), Feral je zatvoren 2008., ali ima temeljno mjesto u povijesti hrvatske satire.

Jedna od Lučićevih pjesama korištenih u LizistRATi, izvorno napisanoj za splitsku produkciju Brechtove antiratne satire Majka Hrabrost i njezina djeca 2013., zvala se ‘Kupi mi, mama, jedan mali rat’, što je nadahnulo Mrleta da krene u osmišljavanje vlastite alternativne antiratne opere – projekta koji je postao ‘MAMA ŠČ!’. Ideja stoji iza odjeće ‘pet jahača apokalipse’ u dijelu njihova videa razvijala se već prije Dore, a ranije verzije prikazuju plavu vjetrovku petog jahača kao predizbornu jaknu koju nose volonteri vladajuće konzervativne stranke za vrijeme izbora.

Drugim riječima, u vrijeme kada se Let 3 pojavio na Dori, hrvatski su gledatelji imali više od trideset godina referentni okvir za shvaćanje njihovih performansa, raketa na napuhavanje i pozdrava (i za pitanje što će biti ispod tih uniformi kad će se neizbježno skinuti). Dok njihovi tekstovi opisuju militarizam i mačizam, glazbeni profil benda i njihovo supkulturno pozicioniranje već je riješilo ono što bi inače bila dvosmislenost o tome gdje se nalaze.

Da Let 3 kao kreatori dijele mizoginiju pjesme poput ‘Riječke pičke’ (gdje Prljin lik nabraja desetke regija u bivšoj Jugoslaviji, a riječke cure proglašava najboljima jer su za njega izbacile svoje pičke), ne biste našli lijevo orijentiranu pop ikonu osamdesetih poput Marine Perazić (bivša pjevačica pop dua Denis i Denis, također iz Rijeke, koja je pjevala na Zagreb Prideu) kako nastupa na jednom od bendovih godišnjih Antivalentinova.

Njihova queer publika u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije također vjeruje da će Let 3 biti na njihovoj strani protiv sila koje ih žele pobijediti zbog iskazivanja mnogo pitomijih oblika naklonosti i rodnog nekonformizma u javnosti.

Hrvatska se nije kvalificirala za veliko finale od 2017. iako je 1990-ih izgledalo da će imati rekord poput Ukrajine, a Albinin izostanak 2021. osjećao se kao pravi nacionalni udarac, kako kaže Roko Rumora, jer su imali nešto za ‘pokazati Europi i priznati sebe kao jednake, kao vrijedan pokušaj pod vlastitim uvjetima.’ No, ako i to nije upalilo – zašto ne Let 3?

Šira publika natjecanja imala je puno manje prilika svjedočiti radikalnoj tradiciji izvedbe hrvatskih gradova kroz njihov eurovizijski ‘prozor’ nego, recimo, usporediva scena u Estoniji (gdje su noise-punkeri Winny Puhh prvi put sudjelovali na nacionalnom izboru prije deset godina) . ‘MAMA ŠČ!’ mobilizira vrlo različite reakcije od ‘In corpore sano’, ali Let 3 i Konstrakta polaze od zajedničkih kulturnih referentnih točaka koje datiraju od onoga što je povjesničarka Ljubica Spaskovska nazvala ‘posljednjom jugoslavenskom generacijom’. (Prikazali su fotografiju s njom na madridskom pre-partyju ‘Konstractor’).

Desetljetna ekspertiza grupe Let 3 u stvaranju izazovne umjetnosti čini ‘ŠČ’ najvrijednijim pojedinačnim slovom u povijesti Eurovizije (ako ga napišete ukrajinskom, ruskom ili bugarskom ćirilicom – abecedom koja predstavlja još jedan tabu u hrvatskoj javnoj kulturi, jer i srpski koristi ćirilicu, iako ni srpski ni hrvatski nemaju Ŝ/šč kao jedinstveno slovo).

Okrenite ga nekoliko puta i možda ćete početi pronalaziti ritmično izgovaranje ŠČ! koji evocira vojničke zvukove: kotrljanje bubnja, zajednički topot izbušenih čizama na paradnom terenu. Čini se da je to, sugeriraju, zvuk totalitarizma i tog prezirnog malog krokodila psihopata (‘onaj mali psihopat!) o kojem se može katarzično pjevati čak i ako, dok je njihov politički komentar podložan eurovizijskim pravilima, ne može imenovati. Rečenica izražava životni prosvjed protiv takvih likova, ali postoji rizik da se čuje kao stigmatiziranje mentalnog invaliditeta ili minimiziranje unaprijed smišljene prirode vojne agresije, a ni jedno od toga ne izgleda ono što bend želi reći.

Ipak, brojni prozvani diktatori već su u opticaju ‘MAME ŠČ!’. Poznata ‘traktorska’ linija mogla bi implicirati na Putina i njegovog saveznika Aleksandra Lukašenka iz Bjelorusije, čijem je režimu zabranjeno prisustvo na Euroviziji godinu dana prije Putinove Rusije, a koji je Putinu prošlog listopada poklonio traktor za njegov sedamdeseti rođendan. (Kada su neki srpski mediji nakon Dore ovu rečenicu shvatili kao omalovažavanje srpskih izbjeglica koje su traktorima bježali od zadnjeg napredovanja hrvatske vojske u kolovozu 1995., Mrle je iskoristio prvu priliku da pojasni da bend nikada nije namjeravao udariti na tu populaciju.)

Prljin kaput, kapa i brkovi jasno upućuju na Staljina, a ćelavi muškarac koji drži projektile – riječki kolega Žanil Tataj-Žak, kojeg Hrvati možda najviše poznaju kao bivšeg pjevača rock grupe Divlje jagode – dao je napisati ‘Njinle‘ na njegovom čelu, parafraza za “Lenjin”. Gledajući jugoslavenske analogije, jugoslavenski komunistički vođa Josip Broz Tito (koji je vodio jugoslavensku partizansku vojsku do pobjede 1945.) obično je nosio bijelu vojnu odoru, a prvi hrvatski predsjednik Tuđman ponekad je ismijavan jer je slijedio njegov primjer.

I tako do Eurovizije
U svom bliskom bavljenju totalitarnom estetikom, Let 3 su možda najveći pokušaj Eurovizije da se približi Laibachu, slovenskom bendu koji više od četrdeset godina drži publiku u nagađanju koliko im znači kada se poigravaju s temama i vizualima komunističke i fašističke propagande godine. (Laibach je snimio pjesmu pod nazivom ‘Eurovision’ 2014.) Laibachu su slični, također, boje i kutovi njihovih pozadinskih vizuala – koji prikazuju drag izvođačicu Jovanku Broz Titutku sa zagrebačke radikalne drag scene (figura odjevena u zelenu trenerku kričavo našminkana, koja pripada zagrebačkoj Kući Flamingo).

Kao i svaka dvosmislena umjetnost koja dovodi u pitanje privlačnost vojne moći postavljajući svoj stil i simbole ispred sebe, koliko dobro ‘MAMA ŠČ!’ može prenijeti svoje poruke ovisi o tome koliko daleko publika shvaća kako ih bend poziva da odgovore i što moraju znati o njima da bi formirali tu interpretaciju.

Prošli nastupi na Euroviziji također su se suočavali s tim problemom, ponekad kada su vojnim simbolima pristupali kroz queer leću. Hatarijevi izvođači inspirirani BDSM-om 2019. iznijeli su stavove o autoritarizmu i vojnoj okupaciji onoliko jasnima koliko su im pravila Eurovizije dopuštala (i više od toga). Sive vojne uniforme koje su nosile plesačice Saare Aalto 2018. nisu bile toliko izrazito političke, ali su ipak povezivale izvedbu s dugom tradicijom queer kiča i vojnog draga, čiji je utemeljitelj umjetnik Tom of Finland – utjecaj na koji je jedan Hrvat pisac je već uočio u kožnim kapama sa šiltom Leta 3. Više opskurno i manje neposredno queer, poperska izvedba Tosca Beat bila je pod jakim utjecajem Laibachove inscenacije kada se natjecala za Sloveniju 2017. godine.

Pro-LGBTQ+ stavovi i antimilitarizam idu zajedno s otporom Leta 3 jer, prema politici koju bend izražava više od trideset godina, patrijarhat, homofobija i muška nesigurnost temeljni su uzroci militarizma, nacionalizma i rata. Slika Prlje u ružičastoj šiltastoj kapi, Staljinovim brkovima, ružem za usne i rumenilom očito će ga dobiti u usporedbi s grafikom ‘gay Putina’ ili ‘klauna duginih boja’, koju su zapadnjački aktivisti popularizirali kao uvredu ruskom vođi kada su zagovarali bojkot Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. (dio pozadine dočeka Conchite Wurst u Kopenhagenu).

Ismijavanje diktatora u slučaju grupe Let 3, međutim, počinje kod kuće – gdje su se toliko dugo suprotstavljali militarističkim, nacionalističkim i agresivno heteroseksualnim idealima muškog vodstva u vlastitom kontekstu da je ‘kuća’ bila skoro kao strana država.

Otkako su osvojili Doru, Let 3 su počeli rušiti četvrti zid kako bi međunarodne fanove upoznali sa svojim političkim kontekstom – iako se i dalje vraćaju šalama o guzicama i zajedničkom seksu. Na predeurovizijskom krugu naučili su višejezičnu publiku prije zabave kako pjevati ‘MAMA KUPILA TRAKTORA!’ i oživjeli svoju verziju ‘Ero’ – savršeno oblikovanu etno-rock pjesmu za obožavatelje ‘Shum’ i ‘ Trenuleţul’, ali i pjesma nastala u otporu protiv domaćeg nacionalizma i fašizma. Razbjesnit će neke hrvatske radikalne desničare da vjerojatno najgledaniji nastup ‘Ero s onoga svijeta’ izvan Hrvatske ove godine dolazi od benda doživotnih antifašista koji završava s pankerom u ružičastoj uniformi koji maše zastavom Progress Pridea.

Njihova serija TikTok videa u kojima se ‘teleportiraju’ u Liverpool na svom zlatnom traktoru (što je jedan od načina da se izbjegnu odgode na granici zbog Brexita) prikazuju prijateljstvo s beogradskom alternativnom scenom, dovikavanje finskom predstavniku Käärijäi i provociranje izvršnog direktora Spotifyja zbog njihovog udjela u naknadi za streaming za ‘MAMA ŠČ!’, ali i osuda Putinove agresije na Mariupolj, Harkov i Kijev.

Dolaskom u Liverpool, Let 3 i njihov traktor sletjeli su u zemlju u kojoj snage koje žele kriminalizirati LGBT na međunarodnoj razini jačaju, drag queen priče u javnim knjižnicama prijeti ekstremna desnica, ministar za jednakost naišao je na odobravanje guvernera američke savezne države koji donosi najširi niz zakona protiv trans osoba, i neovisni stručnjak UN-a za seksualnu orijentaciju i rodni identitet, Victor Madrigal-Borloz, upravo je slušao od trans osoba diljem zemlje o tome kako su političari i mediji širili strah protiv njih tijekom njegovog posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prikazivanje emisije Let 3 mlađima od 18 godina već bi bilo protivzakonito u Rusiji i Mađarskoj (koje su prestale emitirati Euroviziju nakon 2019.), a od početka travnja i u Tennesseeju.

Umjetnost Leta 3 možda nije za svakoga, ali sloboda koja dopušta da sama Eurovizija bude sigurno mjesto za LGBTQ+ obožavatelje – je jedna od prvih sloboda koju su diktatori ismijavani u ‘MAMA ŠČ!’ napali.

Kad Let 3 stupe na pozornicu sa svojom antimilitarističkom rock operom, svirat će na samom rubu onoga što je politički moguće reći u prostoru poput Eurovizije – baš kao što su to radili tijekom cijele svoje karijere. (ESCinsight)