Piše: Boris BradarićPrije nekoliko dana Japanska centralna banka ponovo je smanjila kamatu i ona je sada dobila negativan predznak. Japan nije jedina zemlja koja ima negativnu ili nultu kamatnu stopu. Na ovo dodajte još i devalvacije određenih valuta u cilju povećanja vanjske konkurentnosti…
Kada to rade tek nekoliko zemalja koje su upale u probleme, nije to neka velika stvar. Kada takve stvari počnu raditi skoro svi, onda je to znak da smo godinama blokirali tržišnu ekonomiju koja je trebala počistiti smeće ispred svačijih vrata.
Svijet je “lud” što je toliku moć dao upravljačima centralnih banaka. To je grupa “pametnih” čiji je monetarna politika totalno promašena. To su riječi Marc Fabera zvanog Dr.Doom.
Centralne banke u jako puno država pokušavaju potaknuti rast stavljanjem u opticaj više novca preko otkupa dužničkih papira. Ova akcija na tržištu ide paralelno sa ekstremno niskom rentom. Kada je novac besplatan onda se događa nešto što se u ekonomiji zove loša alokacija kapitala. Ako to prevedemo na hrvatski, to znači da smo rasporedili ulaganja na kriva mjesta (imovinu). Ako ste ulaganja rasporedili na kriva mjesta, onda će definitivno porasti vaši dugovi u skoroj budućnosti.
Situacija je puno gora nego što je bila 2007. godine. Nemamo više makroekonomske municije za novu borbu s krizom. Dugovi su se nastavili gomilati u posljednjih osam godina te su u cijelom svijetu dosegnuli toliko visoku razinu da predstavljaju ekonomski odron koji samo što se nije dogodio i koji prijeti uništavanjem svega ispred sebe. Nemamo ih čime servisirati! – crno upozorenje koje je odaslao William White, predsjednik promatračkog odbora Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Kombinirani dug javne države i privatnog sektora kod zemalja u razvoju (u svijetu) u prosjeku sada iznosi 185% BDP-a. Kod OECD zemalja (razvijenih) taj je postotak još veći i iznosi 265 posto BDP-a. U oba slučaja dogodio se rast od zabrinjavajućih 35 posto u odnosu na 2007. godinu, kaže White.
Da malo objasnimo kako se ta loša alokacija kapitala događa kod nas. Uzmimo za primjer fondove EU. Novac je besplatan za nas cijelo vrijeme dok je bruto uplata manja od neto vrijednosti povlačenja sredstava iz EU fondova. U toj histeriji povlačenja novaca najviše se troši na “šminkanje izloga”. Zidići, putići, cestice, zgradice, parkići i ostala raznorazne betonsko-zelene investicije, gdje ne treba veća doza investicijskog znanja. Bitna je kvantiteta, a ne kvaliteta. Ne morate biti financijski ekspert da ustvrdite kako sve te silne investicije neće razviti hrvatsku privredu. Kako sve to trebate održavati, a nemate veća primanja, dugovi će se samo povećavati.
Ovaj besplatan novac opet je stvorio balon koji će puknut gore nego onaj u 2008. godini. Ovaj puta bail-out će biti plaćen štednjom građana jer više nema makroekonomske municije. Ovaj scenario je već isproban u Cipru kada su u bailoutu sudjelovali svi oni koji su imali više od 100.000€ na računu. Upravo će se na Starom kontinentu dogoditi najveći rezovi, a europske banke već su priznale kako je u opticaju više od bilijun dolara nenaplativih i loših zajmova koje de facto već sada mogu otpisati.
Tržište je najbolji alokator kapitala i nitko ne može pobijediti tržište. Alternativa je komunizam, socijalizam ili ekonomija koja se upravlja od strane centralnih bankara, novih vukova s Wall Streeta, koja se pokazala apsolutno neuspješnom.
