Home Kolumne Crtice iz Istre: Pula i Učka

Crtice iz Istre: Pula i Učka

1812
0
pula
Piše: Ivan Pauletta

Ime grada Pula; — izvorno Polai, prvi put, u pisanoj formi, spominju aleksandrijski epski poeti Likofron i Kalimak, a tradicionalno se smatra da bi to trebao značiti “grad izbjeglica”. Dobivši status municipija naziva se Pietas Julia u znak pieteta Oktaviana u spomen Julia Cezara. Po drugom tumačenju naziv ima ishodište u milosti Oktavijana spram grada kojeg nije dao uništiti iako je bio zaštitnik Cezarovih ubojica. Zatim se ime mijenja u Julia Pola, a već 68 p.Kr. ponovo će se promijeniti u Pietas Julia Pola. U drugom stoljeću vraća naziv Julia Pola kojemu se dodaju atributi Pollentia i Herculanea. Sam naziv Pietas Julia isključuje mogućnost da je rimska kolonija stvorena prije Cezarove smrti (44.pr.Kr.). Pridjev Pollentia vjerojatno je u vezi s kolonima, tj. seljacima upućenim od Vespazijana u drugoj polovini I. st. Ovi su se zdušno hranili palentom. Drugi atribut Herculanea povezuje grad s kultom Herakla (grčki), tj. orijaša Herkula (latinski). Složenost naziva i nepraktičnost u upotrebi uvjetovat će povratak na izvorno ime Pola. Priključenjem Jugi 1947. Pola se službeno mijenja u Pula.

 

ucka2Planina Učka jedan je od simbola Istre, planina kojom se Istriani ponose, promijenila je kroz vrijeme niz naziva. Sudbina je to za živa bića kao i za toponime na ovim prostorima. Ta planina, s njenih 1396 m visine, vidljiva je skoro svih Istarskih mjesta. Davni su ju stanovnici zvali Dolpin. Histri su je nazivali keltskim toponimom Caldièra (Kaldir) odnosno izvedenicama: Caldaia, te Caldàr. Taj će se naziv, Caldièr (Kaldir) u jednom periodu odnositi i na cijeli gorski niz sve do Plomina.
Rimljani su je zvali Mons Major, što će kasnije Talijane navesti da je nazovu Monte Maggiore. (Monte/brdo-gora-planina. Maggiore / veći-viši-najveći).
Mleci su ju u XVIII. stoljeću zvali Monte degli Uscocchi.
Hrvati najviše vrhove zovu Plas, Topol i Vojak, a cijeli masiv Vela Učka. Neki tvrde da je to ime preuzeto od mjesta koja se nalaze na južnoj strani, a trebali bi značiti “veliko suženje” što nije uvjerljivo dokazano. U pisanom obliku nailazimo na hrvatski naziv u jednom glagoljskom natpisu u formi Vučka gora, što bi značilo “planina vukova”. Ime je i te kako opravdano brojnim prisutstvom Canis Lupusa u to vrijeme.
Dugo me mučilo od kuda venetski naziv Monte degli Uscocchi. Kasnije sam saznao da je u Lupogliano – sada Lupoglav, postojala grupa uskoka koja je tu na granici s Venecijom, stražarila s posadom germanskog feudalnog vlastela. Možda od tuda veza sa navedenim nazivom. Veneti su tada imali jaki i utvrđeni garnizon već u obližnjem Rozzo, kasnije Roč. (Ivan Pauletta – Neki su podaci korišteni iz ISTRIA — STORIA, ARTE,CULTURA // Dario Alberi)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here