Kolumne

Denis Kuljiš: Milanović? Gotov je!

Denis Kuljiš: Milanović? Gotov je!

Piše: Denis Kuljiš

Piše: Denis Kuljiš/Zurnalisti.com

Tri mjeseca prije izbora, rezultati anketa među hrvatskim biračima toliko su porazni za Vladu, da ih se više nitko ne usuđuje objavljivati. Jer, iako je politički mrtva, Vlada još vlada, a kako njen premijer, poznat po osvetoljubivosti, nema što izgubiti, mogao bi se onima koji podatke objelodane, krvnički osvetiti. Porezni nadzor, policijske zasjede, komunikacijski (TKT) nadzor – to su instrumenti koje vlast rutinski primjenjuje protiv stranačkih protivnika, ali i protiv vlastitih najviših dužnosnika, osumnjičenih za frakcijsko djelovanje. Sličnost sa Staljinom kod sadašnjeg premijera, jedna gruba fiziognomika, ide i dublje pod kožu – on ima diktatorske instikte, iako mu nisu na raspolaganju sredstva da ostvari totalitarnu kontrolu, osim u svojoj neposrednoj okolini.

Anketni rezultati porazni su ne samo kvantitativno – po zaostajanju, numerički i analitički, uzimajući u obzir birački cenzus, relativni raspored snaga i s pravila izborne utrke. Porazni su kvalitativno, fundamentalno, jer pokazuju temeljnu disfunkciju vladajuće stranke i njenog vodstva u temeljnom pogledu – u egzerciranju vodstva. Izgubljeno je povjerenje birača u lideršip vodećih ljudi lijevog političkog miljea. Jedini čovjek kojemu su pripisivali vladalački potencijal, inteligenciju, čak mudrost, iako nitko nije išao tako daleko da govori o ”karizmi”, bio je bivši predsjednik Josipović. A on sad razbija ljevicu i okuplja ljude koji pokušavaju srušiti Milanovića. S Ivom su dva glavna ministra s početka mandata Kukuriku-koalicije: Ratko Čačić i Slavko Linić, šefovi ključnih gospodarskih resora, a gospodarstvo, prema anketama, figurira kao daleko najvažnije pitanje koje opredjeljuje izjašnjavanje biračkog tijela. Njihova osvetnička trojna koalicija udarit će ga u najjače u najslabije mjesto – u riječko-istarsku 8. izbornu jedinicu gdje je Kukuriku na prošlim izborima osvojio 11 od 14 mandata. U toj utvrdi ljevice, samostalno ide IDS, što je bez obzira na izlike o ”programskim razlikama”, naprosto vendeta glavnih ljudi te stranke zbog Milanovićeva propalog pokušaja da ih politički skrši na prošlim lokalnim izborima. Istrani su seljaci, a seljaci su zlopamtila epskih razmjera. Zoki je podržao puč njihova disidenta, Damira Kajina, ali je ta kombinacija dva netalentirana politička intriganta bijedno propala i sad se Milanoviću izdaja vraća u najgorem času. Valja znati da je Jakovčić, predsjednik IDS-a koji se nominalno povukao otišavši u Bruxelles za europarlamentarca ali ipak svime upravlja, rođen u znaku škorpiona.

Milanović je potrošio Čačića, odbacio Linića i, činilo se, pokušao ga uhapsiti, a zatim je ponizio šefa riječke organizacije, Komadinu, kao i šefa zagrebačke Bernardića, pa slomio i eliminirao Rajka Ostojića, ministra zdravstva kojega je natjerao da se kandidira za gradonačelnika Zagreba. Svi ti ljudi nisu se usudili da mu otvoreno pruže otpor – jedina se osmjelila Mirela Holy, koja je pokazala karakter, ali ne i pamet – osnovala je zeleno-crvenu stranku Orah koja je trebala konkurirati SDP-u i tri mjeseca uoči predsjedničkih izbora doista je preuzela vodstvo te po anketama stala dobivati više glasova od stranke koju je napustila i koja je tada pala na treće mjesto! Da nije podržala Josipovića, nego se sama kandidirala za predsjednicu, možda bi ušla u drugi krug i na izbore bi sad išla kao favorit ljevice, ali ovako – pokazavši da nije lider, nego prva pratilja, izgubila je inicijativu i njena je stranka za tri mjeseca poslije predsjedničkih izbora izgubila polovicu biračke podrške, a onda, u sljedeća četiri mjeseca, opet polovicu, i sad je u završnici pala – ispod izbornog praga (na 4 posto).

To znači da na ljevici nema karizmatskih vođa – imaš Milanovića, pa ako doista vjeruješ da on sam može riješiti dva glavna društvena problema – a po općoj ocjeni (86% odnosno 70% posto birača) to su nezaposlenost i gospodarstvo – možeš mirno za nj glasati, iako o tim specifičnim područjima on nema pojma, a sve one koji su te poslove za nj vodili, odstranio je, politički likvidirao, kao i sve koji pokazuju bilo kakvu ambiciju, upućenost ili znake inteligencije… Kad govori o gospodarstvu, okružen je ministrom Grčićem, koji izgleda kao da ništa ne zna, te ministrom Lalovcem koji odaje dojam da laže čim zine, dok njihov šef posve vidljivo i neskriveno – ne haje. Jedan se pokrio po ušima, drugi ne vidi, a treći ništa ne kaže i kad govori…

Prema anketama, točno dvije trećine birača misle da zemlja ide u sunovrat, četvrtina da je sve u redu, a deset posto kaže da nemaju pojma što da misle. To anketno pitanje, dakle, izgleda kao kontrolno u testu inteligencije – jer istodobno svi u prosjeku daju dvojku ocjenjujući rad vlade, a čak i birači SDP-a ne odvažuju se na više od trojke. Znači li to da je biračko tijelo posve izgubilo povjerenje u političku klasu i sve političke institucije? Jer i Sabor u kojem, doduše, SDP ima većinu i upravlja, nije zavrijedio nego bolju dvojku. Ne znači – birači pokazuju nevjerojatno visok stupanj povjerenja u Predsjednicu Republike, a ta podrška komforno je raspoređena u svim regionalnim i dobnim skupina pa čak i među biračima obje stranačke i svjetonazorne opcije! Ukupno čak šezdeset posto birača podržava njen pristup, smjer i nastojanja. Svi hadezeovci (92%) i – senzacionalno! – oko 66% ”orahovaca” te 39% birača SDP-a! Podjednako muškarci i žene, a s obzirom na dob oscilacija je manja od pet posto – od 58% kod mlađih od trideset godina do 62% kod starijih od šezdeset. Identično je na selu i u gradu (59%), izjednačeno u Zagrebu i u Lici (60 prema 63%), nešto manje u Istri i Primorju (45%), a nevjerojatnih 71% u Dalmaciji! Znatnija je razlika jedino kod onih s fakultetom – samo ih 41 posto druka za Kolindu, ali u hrvatskom biračkom korpusu nema jako mnogo visokobrazovanih – samo oko deset posto.

Iz ovoga je potpuno jasno kakvog lidera žele birači, te koju opciju odabiru, i to se zakonomjerno reflektiralo i u biračkoj podršci političkih stranaka.

U posljednjih dvanaest mjeseci rejting HDZ-a narastao je sa 26% na 32%, a SDP je skočio sa 17,5 na 23%. Orah je ljosnuo ispod praga, a i Živi zid, pa je teren na nacionalnoj sceni, potpuno raščišćen. HNS ne pokazuje znake života (1,9%), kao ni Laburisti – to su zombiji za Zo-koaliciju koja će s jednom zaboravljenom penzionerskom parastrankom nastupiti u izbornoj Noći živih mrtvaca.

Situacija se malo komplicira kad se uzme u obzir regionalna raspodjela glasova. U 8. izbornoj jedinici (Rijeka-Istra) ne treba sa sigurnošću očekivati pobjedu SDP-a. IDS će odnijeti svoja tri mjesta, Linić na Josipovićevoj listi možda jedno, a i Mirela bi tu mogla skorirati, pa čak i Živi zid, što znači da će, skupi li HDZ barem tri kao posljednji put, ili čak četiri, SDP imati manje od sedam i neće ništa polučiti iz obračuna po d’Hondtovoj metodi.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj Ratko Čačić je pocijepao narodnjake na reformiste i oportuniste koji su ostali s Vesnom Pusić, jer nisu uspjeli postići dogovor s Karamarkom. On nikome ne obećava ministarske fotelje. Tko na njih računa čak i od njegovih, mogao bi se još iznenaditi… Ako Ratko uzme dva mjesta, a HDZ poboljša rezultat s prethodnih izbora i umjesto tri osvoji pet mjesta, jer je sad u koaliciji s malim strankama koje su skupa bile dobile glasove za jedno mjesto na pošlim izborima, opet će SDP ostati bez preferencijske kvote…

Izbore u Zagrebu nije moguće predvidjeti statistički i analitički, jer tu igra prije svega personalni i psihološki motiv, te političke procjene izbornih protagonista. Po istraživanjima raspoloženja biračkog tijela, HDZ se izjednačio s SDP-om, što znači da će presudna biti Bandićeva odluka da izađe ili ne izađe u Prvoj izbornoj jedinici. Mogao bi on i u Četvrtoj (dubravsko-sevsetsko-prigorskoj), ali kakav je, sigurno će ga povući ambicija da se sukobi izravno s Milanovićem i donese mu poraz. I on mu se želi napiti krvi, jer je odležao u zatvoru po optužbi koja je pala, usprkos naporima nekompetentnog policijskog USKOK-a koji kontrolira ministar policije Ranko Ostojić – jedini čovjek u vrhu stranke i aparata vlasti koji je Milanoviću ostao bespogovorno odan budući da mrzi stranačke reprezentante koji su ga na posljednjoj konvenciji tajnim glasanjem eliminirala iz Predsjedništva.

Najveći je uteg esdepeovskom nastupu u Prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici to što će listu nositi sam Milanović. On stoji kod birača puno gore od stranke i oduzet će joj glasove, a to će još pogoršati svima antipatična Vesna Pusić. Bernardić koji vodi gradsku organizaciju, neće se ubiti da im pomaže – tko zna na koje će ga mjesto Zoki relegirati? Prvo mora sigurnim mjestima namiriti svoje pulene koji će listu koju sastavi izglasati na Predsjedništvu. I ukrcati one koji će poslije poraza voditi presudnu bitku za njegovo održanje u stranci upravo protiv Bernardića i Ostojića. Drugim riječima – Berniju se smiješi peto mjesto. I onda, morat će se pomučiti da uopće uđe u Sabor… Karamarko ide, naravno, u devetu, zadarsku, jedinicu da ondje maksimira rezultat, nije lud da se troši u sukobu koji mu ne bi donio ni jedan mandat koji HDZ u Zagrebu ne bi i inače osvojio. I grupacija Josipović-Čačić mogla bi u glavnom gradu nešto uzeti, pa i Mirela – sad je ovo smiona procjena, sigurno se zalijećem, ali čini mi se da bi ova epizoda za SDP mogla završiti fatalno. Izgube li naime (relativno) i Zagreb i Rijeku, Zoki – leti, na ogromnoj raketi, s pečatom u obliku konjske potkove na turu, i neće ga spasiti ni Statut, ni razni bezveznjaci lake kategorije kojima se okružio da očuva vlast u Partiji. Jer i ti ga ljudi, u stvari, kane izdati jer snuju da ga zamijene – i Bauk, i Maras, a sa samim Sauchom, Mondekarom i još nekim takvim anonimnim likovima koje hrvatska politička javnost neće imati prilike podrobnije upoznati, neće daleko stići…

Osim ove tri teške izborne jedinice u kojima će se voditi teške bitke, ima samo još jedna neizvjesna – osječka, četvrta. Ondje treba zgaziti Glavaša. To neće biti lako, ali HDZ ima specijaliste za taj teren i za takve operacije – štoviše, cijeli njihov politički gremij, političko tajništvo, ljudi koji sjede kod Predsjednice i drugi operativci, naučili su politički zanat hrvanjem u slavonskom blatu. Ima li osječki Geronimo šanse protiv bivšeg ministra policije koji ga je već otpremio na desetogodišnju robiju? No, ako opet završi u zatvoru, bit će to zbog kriminala, a ne zbog ratnih zločina. Uzme li se kao orijentir biračkog raspoloženja popularnost Predsjednice u Slavoniji (60%), odnosno podrška koju ondje uživa Vlada (27%), čini se uvjerljivom prognoza da će u 4. osječkoj i 5. slavonskobrodskoj, HDZ pobijediti, kao i u gotovo svim ostalim izbornim okruzima.

Apsolutna pobjeda u sedam i relativna u jednoj ili dvije izborne jedinice donijele bi HDZ-u golemu obračunsku prednost, a ne treba zaboraviti da su u svim ovim rezultatima izostavljeni ”neopredijeljeni” koji se, pokazuje iskustvo, podjele u skladu s relativnim odnosom komitiranih glasova. To znači da s neporedijeljenima HDZ sam dobiva 35%, s koalicijom još nekoliko postataka, a to se, pretvoreno u mandate, s d’Hontom – približava polovici saborskih mandata (tri su sigurna u dijaspori). Realno, moglo bi im ipak nedostajati ruku, ali tu je Čačićeva ekipa, koja se i okupila ne da bi ostala u opoziciji, nego da bi participirala u vlasti. Laganim prijelazom iz ”čiste” Narodne Pusićkine stranke u Ratkove ”reformirane” narodnjake, evo ih u vladajućoj koaliciji, a pokažite mi čestitog kramara koji bi radije izabrao ugled neuglednog opozicijskog djelovanja… No, to je obračun na temelju sadašnjih, statičnih vrijednosti, a HDZ-u zadnja dva mjeseca raste podrška po jedan posto svaka dva tjedna, dok SDP stagnira, pa je u istom razdoblju izgubio jedan posto. Trendovski, HDZ stigne nagurati, dakle, 35% plus koalicijski potencijal, prema recimo 22% za SDP, kojemu možeš dodati dva-tri posto specijalnih interesa pridruženih luzera… Mislim da će se rulet i zaustaviti na tim brojkama. Što je standardni rezultat – u Hrvatskoj kad izbore dobivaš, zabilježiš između trideset i četrdeset posto, a kad gubiš, između dvadeset i trideset. A još nismo uračunali apstinenciju različitih biračkih skupina, koja neće ići u prilog vladajuće stranke. U jednu riječ za nju bit će to – katastrofa. A Milanović? Gotov je.

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Kuljiš: Festival uhljeba i zloslutna grmljavina s Pantovčaka

spNovember 1, 2018

KOMENTAR: Spaljeni ili liječeni

spOctober 19, 2018

Denis Kuljiš: Milijan ustaje iz mrtvih?

spOctober 19, 2018

Svi Vasini i Komadinini ljudi!

spOctober 5, 2018

Denis Kuljiš: Tko će priopćiti Vladi? Sljedeći je Brodosplit…

adminSeptember 19, 2018

KOMENTAR: Mali vs. Veliki socijalistički lopovi!

spSeptember 15, 2018

Reagiranje: Danko Končar oštro odbacuje tvrdnje iz teksta ‘Potpomognuto samoubojstvo brodogradnje’

spSeptember 14, 2018

Kruha i jogurta, daj nam danas

spSeptember 13, 2018

Portal Rijeka Danas je godinama vodeći news portal Rijeke i Kvarnera s najaktualnijim novostima iz svijeta politike, sporta, zabave, kulture i biznisa. Možete nas pratiti putem web adresa www.rijekadanas.com i www.kvarnerdanas.com kao i putem naše facebook stranice: https://www.facebook.com/rijekadanas

Copyright © 2017 Rijeka danas.