Riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi na središnjoj svečanoj božićnoj misi u riječkoj katedrali Svetoga Vida kazao je da bi vjernici trebali pratiti katolički tisak i medije kako bi mogli živjeti u duhu vjere u svakodnevici.
Ne možemo ostati analfabeti s obzirom na istinu vjere i njezinu primjenu u životu u današnjem dobu u kojem znanost ima odlučujuću ulogu. U protivnom vjernicima ostaje vjera samo za privatnu upotrebu, a ne svjetlo koje preobražava stvarnost, naglasio je nadbiskup Devčić.(HRT)
Dobro receno Nadbiskupe i hvala na jucerasnjoj ponocki, predivna misa.
Odlično rečeno… a što je u stvari rekao?
O kojoj to ISTINI govori nadbiskup kada se čitava religiozna crkvena organizacija zasniva na laži? Kako se uopće usuđuje govoriti o istini? Uostalom, sam koncept vjerovanja isključuje istinu. Do istine se dolazi provjerom činjenica. Evo nekih korisnih definicija za te tzv. analfabete:
Vjera = uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije.
Istina = biti u skladu s činjenicama ili stvarnosti.
Jedina i prava opravdanost za vjerovanje da nešto postoji jeste stvarni dokaz da to i postoji. Koliko je meni poznato ne postoji niti jedan dokaz da postoji superiorno, nevidljivo omnipotentno biće koje „upravlja“ našim životima i kojemu se svi trebamo dodvoravati kako se ne bi naljutilo i poslalo nas na jedno strašno vruće mjesto. Osim toga zar ljudi ne žele svjesno i razumno razmišljati o današnjici, umjesto da im se podvaljuju neosnovane „priče za malu djecu“ kako bi zamaglili tu svakodnevicu? Zar ljudi žele pokornost autoritetu? Upravljanje masama ljudi je moguće kroz govor slijepog vjerovanja, gdje se izbjegava kritičko misliti, a prihvaćaju se fantaziozna vjerovanja. Sa vjerom svaka tvrdnja, koliko god ona bila odvojena od istine, može postati dogma, zbog toga što vjera treba samo volju da se vjeruje. Vjera pruža beskrupuloznim liderima veliku moć u hranjenju masa da radije vjeruju nego da misle svojom glavom. Sa strahom i nesigurnošću se lako upravlja, a religija se hrani na strahu ljudi u ovoj nesigurnoj ekonomiji. Time je religija opasnost za budućnost civilizacijskog napretka i demokracije.
Vjera i jeste samo za privatnu upotrebu! Stvarnost je nezavisna od vjere, i ne bazira se na vjeri, nego na znanstveno utemeljenim činjenicama! Jedna od zaista loših poljedica vjere je ta što nas ona uči da je vrlina biti zadovoljan time da se nešto ne razumije.
“Bog i Domovina su nepobjediva ekipa; oni ruše sve rekorde u ugnjetavanju i krvoproliću” (Louis Bunuel)