Zagrepčanka Dijana G. tog ljeta otišla je na odmor s prijateljicom, jer njezin dečko u špici sezone nije mogao dobiti godišnji odmor.
Odsjeli su u stanu na Krku, kupali su se uvijek na istom mjestu, imali “svoj” kafić u kojem su pili kavu… Primijetila su ih dva Talijana koji su im vrlo brzo postali društvo, a na kraju se Diani dogodila – fatalna ljubav
Raskinula je vezu koja je trajala devet godina i nepovratno se predala novoj romansi. I u početku je sve izgledalo kao sretan film, dok nije puklo.
– Čim smo se upoznali, osjetila sam neku privlačnost prema njemu, samo što sam je danima gurala, ali je zato on stvarno izrazio da mu se sviđam. Jednostavno nije propustio nijednu priliku da mi laska i učini sve da me osvoji, a meni je bilo toliko drago da nisam ni shvatila kada sam probila granicu nakon koje se više nisam željela ili nisam mogla suzdržati. Dogovorili smo se da ćemo ostati u kontaktu i nakon dva tjedna s njim ostala sam bez glave – ispričala je jednom prilikom Diana i dodala da su dani nakon povratka u Zagreb bili “živi horor”.
– Prekid s dečkom s kojim sam bila devet godina bio je nezamislivo težak. Nije se mogao pomiriti s tim, morala sam ga doslovno na najgrublji mogući način otjerati od sebe – u glavi mi je tada bila samo jedna stvar, a to je bio Fabio. Suze, očaj, ludi pozivi, pozivi njegovih roditelja – ništa me nije dirnulo, imala sam samo jedan cilj – prisjetila se.
I to je prošlo, a ona je otputovala u Italiju, upoznala Fabijeve roditelje i sestru, došao je i on k njoj. Kilometri ih uopće nisu odnijeli, a on je nakon godinu dana poslušao njezinu želju da umjesto u Padovi živi u Zagrebu jer se činilo da je tamo život kvalitetniji.
– Nakon nekog vremena počela sam mu sve češće isticati da mora početi sudjelovati u kućanskim poslovima, smetalo mi je to jer je i moj bivši dečko znao kuhati, pospremati, oprati rublje. Fabio nije napravio ništa od toga, bio bi cijeli dan za kompjuterom, a onda je samo rekao da je umoran. I stekao je društvo – s vremenom je upoznao puno ljudi, imao je i ekipu za nogomet, upisao je teretanu. A onda je došla moja trudnoća – rekla je Diana i napomenula da su je od samog početka “pucali” hormoni – u najjačoj formi.
– Vidjelo sam da mi raste trbuh, a on je sve isto radio, išao na sport s prijateljima, vratio se, razgovarao sa mnom, ali onda opet kompjuter, svaki dan do kasno. Kad bih mu rekla da ne ide tako, da se osjećam sam i usamljena u svemu, rekao bi mi, tipično, da pretjerujem. Do kraja trudnoće u meni se već nakupilo nezadovoljstvo, no dijete nas je spojilo na novi način i bila sam presretna što sam majka. Ali ružičaste naočale su brzo potrošile – jednog dana sam se vidjela kako razbijam apsolutno sve, do te mjere da sam mislila da se ponaša kao da je pronašao novu mamu. A onda nas je svekrva posjetila “bolje da nije” – razočarano je rekla i dodala da je već bila “načeta” kada su im u posjetu došli njegovi roditelji.
Diana je utjehu našla samo u djetetu koje nije išlo u vrtić jer je do treće godine smatrala da mu to nije dobro, svađe su izbijale svako malo, ali je neko vrijeme pokušavala to shvatiti kao dio života.
– Vidjela sam da mu je svejedno, uvijek bismo se nekako pomirili, krenuli dalje, samo što se moj negativan stav nije puno popravio, ili se samo u hodu popravio. I tako smo živjeli dok dijete nije napunilo tri i pol godine… I onda sam se jednog jutra probudila, dijete je bilo u krevetiću, a njega nigdje nije bilo. Niti njegovih stvari – podijelila je svoje šokantno priznanje Diana.
