Ugovor o doživotnom uzdržavanju Drago Celizić je sklopio u kući Milke Vukelić 1. listopada 2007. godine. Celizić je na sudu izjavio da im se Milka tada radovala, sve je razumjela i samostalno potpisala ugovor, iako joj je ruka drhtala.
Kako piše danas istra24, sud u to nije povjerovao pa je Celiziću naložio vraćanje nekretnine i podmirenje sudskih troškova.
Nepravomoćna presuda donesena je 13. ožujka ove godine.
Na presudu pulskog Općinskog suda Drago Celizić nije imao komentara. Rekao je za istra24 da mu se odvjetnik još nije ni javio. Rekao je da stoji kod svog iskaza i da će se žaliti na odluku suda.
“Ako treba, i na Ustavnom sudu”, odgovorio je Drago Celizić.
Celizić je 2007. godine potpisao sa sada već pokojnom Milkom Vukelić iz Pule ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Tri mjeseca kasnije, 26. prosinca 2007. godine, Milka Vukelić je preminula, a Drago Celizić se upisuje kao vlasnik vrijedne nekretnine u Puli koju nasljeđuje na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Radi se o kući od 178 kvadrata i dvorištu od 453 kvadratna metra u pulskom naselju Dolinka. Osim nekretnina, Milka Vukelić na svojim je računima nakon smrti ostavila i 500 tisuća eura.
Tužbu protiv Drage Celizića pokrenula je nećakinja pokojne Vukelić Marija Askar, koja živi u Egiptu, tvrdeći da u trenutku potpisivanja ugovora Vukelić “nije bila prisebna i sposobna za rasuđivanje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja”. Bilo je to 2008. godine.
Općinski sud u Puli je 30. lipnja 2015. godine donio presudu kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev Milkine nećakinje. Potom se slučaj prebacuje na Županijski sud u Puli koji sve ponovno vraća na Općinski sud u Puli. Iako je pulski sud 2015. godine tužbu odbacio, prije nekoliko dana donosi nepravomoćnu presudu kojom se utvrđuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan.
Drago Celizić je po odluci Općinskog suda dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužiteljici predati u posjed nekretnine. K tome, Celizić mora nadoknaditi i parnični postupak tužiteljici u iznosu od 279.790 eura, odnosno 2.1 milijun kuna.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka iz kojih se može zaključiti da u trenutku sklapanja ugovora Milka Vukelić nije bila sposobna shvatiti pravno značenje i posljedice sastavljanja tog ugovora.
Također, sud je u konačnici prihvatio i mišljenje vještaka vezano uz sam Milkin potpis na ugovoru. Naime, utvrđeno je da se radi o “vođenoj ruci” – najnižem stupnju vjerojatnosti da se radi o Milkinom potpisu.
Kao prilog tome, naveden je i liječnički nalaz iz Opće bolnice Pula od 2. listopada 2007. godine, dan poslije potpisivanja ugovora između Celizića i pokojne Milke Vukelić.
U bolničkom dokumentu, a radi se o suglasnosti za medicinske intervencije, na mjestu predviđenom za potpis bolesnika stajala je napomena da se Milka Vukelić “ne može potpisati”.
Potom, tri dana od potpisivanja ugovora s Celizićem, 4. listopada 2007. godine, na mjestu za potpis bolesnika kod pristanka za operaciju na koju je Milka išla u bolnicu zbog amputacije noge stavila je samo otisak prsta. Iako je bila pismena, na bolnički se dokument nije bila u stanju potpisati, pa se postavlja pitanje kako se onda potpisala na ugovor s Celizićem.
Prijateljica pokojne Milke na sudu je pak izjavila da ju je Milka u listopadu 2007. godine pitala “da li je istina da joj je uzeo kuću”.
“Ako je tako, onda me vodi da zapalim kuću”, prenijela je sudu Milkine riječi prijateljica.
U svom iskazu Drago Celizić tvrdi da je njegova obitelj u prijateljskim odnosima s pokojnom Milkom bila 20 godina, a on ju je vozio kod liječnika, u nabavku, bili su kao obitelj.
Ispričao je da su svakodnevno kontaktirali, vodio ju je na ručak i brinuo se o Milki, a ona mu je, tvrdi, sama još 2005. godine predlagala da naprave ugovor jer se bojala da će ostati sama, prenosi istra24.
