Nemili događaji u Parizu su pokazali da se balkanska ruta naveliko koristi kako bi se radikalizirani građani EU zemalja, koji su se borili na strani ISIL-a, vratili u svoje domicilne države. Kako bi izbjegli moguća uhićenja, na granici koriste lažne sirijske putovnice. Pošto su već odavno ušli na listu potencijalnih terorista domicilnih zemalja, jedino što im preostaje je da nabrzinu naprave neko “dobro” dijelo. Ako žrtvuju vlastiti život za “viši cilj”, u raju će ih čekati 4 djevice i ručak s Svevišnjim.
Izvještaji iz Sirije govore da su od svih boraca ISIL-a najokrutniji su upravo oni koji dolaze iz zapadnih zemalja. Kako je moguće da se oni koji su s nama išli u školu ili radili u istoj firm mogu se pretvoriti u takva ljudska čudovišta?
Ono što evropski političari već godinama ne žele priznati, ali se u narodu već odavno govori, multikulturanost EU pukla je na islamskim došljacima. Za veliku većinu muslimana koji su došli u EU, liberalna demokracija kakvu mi poznajemo je strana i nepoželjna. Dana 11.09.2001. godine, osobno sam bio šokiran kada sam na nizozemskoj televiziji gledao kako mladi Marokanci iz grada Ede na ulicama slave rušenje “blizanaca”. Takvih slavlja bilo je i na drugim ulicama nizozemskih gradova, pa onda mogu pretpostaviti, kakvo je tek bilo slavlje u krugovima njihovih obitelji. Ako su ta djeca spontano izašla na ulice i slavila masovno ubojsto nedužnih ljudi koje se onda priče vrte u krugovima njihovih obitelji? Nizozemska je tim došljacima ponudila dostojan život koji nisu mogli imati u njihovoj pravoj domovini.
40% mladih muslimana između 12 i 24 godina starosti došlo je u dodir s policijom zbog kriminalnih radnji. Ništa nije bolje niti u drugim gradovima Nizozemska. Novac, muslimanski policajci, socijalni i edukacijski programi sve to ništa ne pomaže u rješavanju “njihovih” problema. Skoro svi oni koji su izvršili masakar u Parizu imaju neki policijski dosije jer su se bavili raznoraznim kriminalnim radnjama.
Samo po nekim grubim procjenama oko 4.000 do 5.000 mladih muslimana je radikalizirano samo u Francuskoj. Belgija , Nizozemska, Njemačka te Skandninavske zemlje tkođer u tisućama broje radikalizirane građane muslimanske vjeroispovijesti koji su tamo rođeni. I svi oni su pretežno došli u dodir s policijom.
Ako ste toliko dugo živjeli u Amsterdamu onda ćete i shvatiti zašto nastaju problemi s mladim muslimanima. U odgoju muslimanske djece koriste se dva pristupa. Jedan je za žensku djecu, a drugi je za mušku djecu. Muškoj djeci je sve dopušteno. Sjede u kući s odraslim muškarcima, slušaju njihove priče o nemoralnoj i nevjerničkoj zemlji, a većinu svog vremena provode na ulici. Vidjeti 12-godišnjeg muslimana u kasnim satima na ulici nije iznimka nego pravilo. Takav način odgoja i života, neminovno ih dovodi do toga da većina od njih napusti srednju školu i ostane bez ikakve diplome. I tu počinju problemi. Netko tko nema završenu školu, u visoko razvijenoj zemlji, može raditi samo nisko plaćene poslove kojih je zbog robotizacije i automatizacije sve manje.
Većina njih onda završava u kriminalnom miljeu. O ženidbi mogu samo sanjati jer za ženu, koja po njima ne smije raditi, nemaju dovoljno novaca. Niti jedan muslimanski otac svoju kćer neće dati onome koji je ne može uzdržavati. Pametne muslimanke koje su se dobro integrirale, te završile škole i fakultete, nisu poželjni kandidati niti one same žele takve muževe. Da bi dobili neki respekt u društvu, islamska radikalizacija im ostaje jedina opcija. Ta njihova dugogodišnja frustracija vlastitim položajem u društvu radikalizacijom poprima zastrašujuće oblike.
Tajna anketa koja je provedena u Velikoj Britaniji je pokazala da 50 posto muslimanske populacije podržava ono što radi ISIL. Velika većina od tog postotka ipak ne bi željela da se te stvari dogadaju u njihovoj zemlji ali podržavaju ako se to radi u drugim zemljama. Vjerujem da je i u drugim zemljama koje imaju veliku muslimansku populaciju taj postotak onih koji podrzavaju ISIL približno isti. Dolaskom novog vala muslimanskih izbjeglica u europske razvijene zemlje, na postojeće probleme s drugom i trećom generacijom muslimana kreiraju se novi problemi.
Većina onih koji dolaze su nižeg socijalnog statusa i jako je mala mogućnost da će u tehnološki razvijenoj zemlji sebi naći adekvatan posao. Ako se ovako nastavi, sve te zemlje uključujući i Njemačku, mogle bi imati i preko 10% muslimanske populacije. Kada imate toliki broj onih koji dolaze iz zemalja koje imaju veliki deficit u demokratskim procesima i kad na to dodate vječiti sukob islamske religije i liberalne demokracije postavlja se pitanje da li sami sebi kreiramo probleme u budućnosti? I na kraju, postavimo si i ovo pitanje. Zašto bogate zemlje Zaljeva ne primaju te izbjeglice, a prakticiraju istu religiju?
U EU muškarci i žene su jednaki, djevojčice isto idu u školu i zapošljavaju se, sloboda misli i govora je zagarantirana ustavom, i da sada ne nabrajam sve vrijednosti i demokratske standarde našeg društva. Gradonačelnik Roterdama, Ahmed Aboutaleb (PvdA) je emotivno regirao na istupe nekih svojih muslimanskih kolega nakon napada na redakciju Charlie Hebdo. On misli da oni muslimani koji odbacuju zapadnjački sistem (liberalnu demokraciju) trebaju napustiti Nizozemsku i otići u zemlje u kojima će biti sretni.
“In hemelsnaam, pak je koffer en vertrek. Er is misschien een plek in de wereld waar je tot je recht kunt komen. Ga niet onschuldige journalisten ombrengen, dat is zo verachtelijk. Verdwijn als je in Nederland je plek niet kunt vinden.”
“U božje ime, uzmi kofere i otiđi. Vjerovatno ćes naći neko mjesto gdje ćes biti sretan i gdje ćes moći živjeti po svom nahođenju. Ne ubijaj nevine ljude jer je to tako krivo. Napusti Nizozemsku ako se u njoj ne možeš naći.”
