FOTO: Rijekom marširali hodači za život i slobodu

U Rijeci su se danas održali hodovi za život i slobodu. Prenosimo obje izjave za javnost redom kako su pristizale u redakciju:

Hod za život

Geslo ovogodišnjeg Hoda je: „Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…“

U Rijeci se danas hodalo za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji. Danas se za život hoda i u gradu Sisku, a u popodnevnim satima u našem gradu pod Marjanom – Splitu!

Lidija Bulešić Mijatović, članica organizacijskog tima Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Rijeci, istaknula je da se i ove godine hodalo kako bi se iskazala ljubav prema životu, obitelji i ljubav prema našoj jedinoj Domovini – Hrvatskoj!

„Ovom prilikom posebno želimo zahvaliti našim braniteljima i njihovim obiteljima – onima koji su dali svoje živote, zdravlje i srce za slobodnu Hrvatsku. Vi ste osigurali slobodu našeg djelovanja u civilnom društvu i zalaganja za pravo na život svakog čovjeka! Osigurali ste nam da danas možemo biti ovdje i ustrajati u istini koja nas obvezuje i pred kojom ne smijemo zatvarati oči – svaki ljudski život počinje začećem!“, istaknula je Bulešić Mijatović.

Katarina Štambuk, članica organizacijskog tima Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Rijeci, istaknula je da su se građani Rijeke okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci.
„Također, okupljeni smo oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Činjenice koju poznaje svaki udžbenik iz biologije i koju su potvrdili svi medicinski fakulteti u Hrvatskoj!

Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka i naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju.

Nažalost, u Hrvatskom saboru postoje zastupnici koji se zalažu za usmrćivanje nerođenog djeteta do poroda, diskriminirajući pri tom bolesnu djecu u odnosu na zdravu. Potpuno je jasno je da je potrebno promijeniti zakon o pobačaju star 45 godina i zato želimo zakonski okvir koji štiti ljudska prava u 21. stoljeću, a podrazumijeva i zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti. Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta, poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu! Jer nema slobode izbora kada nekoga netko ili nešto tjera na pobačaj.

Posebno bih istaknula važnost zaštite žena. Statistike pokazuju da su 2/3 žena koje su učinile pobačaj, to učinile zbog teške ekonomske situacije ili pritiska okoline.

Pobačaj nije ljudsko pravo, međutim, pravo na život – jest temeljno ljudsko pravo, zaštićeno 3. člankom UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Pobačaj ne predstavlja zdravstvenu skrb za žene, za žene skrbimo tako što ćemo im osigurati svaki oblik ekonomske, društvene i socijalne zaštite, kako bi mogle u miru i sigurnosti uživati u prvih devet mjeseci života svoga djeteta, dok njegovo srce kuca pod njenim!“ naglasila je Štambuk.

Svoje snažno svjedočanstvo o otvorenosti životu svojih roditelja, ispričala je Mara Jurković, studentica druge godine Sveučilišta u Rijeci.

„Danas ne bih stajala pred vama da su moji roditelji prihvatili preporuke ginekologa i nekih ljudi u njihovom okruženju da prekinu moj život, da naprave feticid. Mojoj je majci u 25. tjednu trudnoće puknuo vodenjak kao komplikacija bakterijske infekcije. Na pregledu u bolnici mojim su roditeljima rekli da su u opasnosti i majka i dijete. I prognozirali da ću se, ako uspijem preživjeti, roditi s brojnim poteškoćama – gluha, slijepa, da neću moći hodati…Tu je krenuo i nagovor da se ne rodim zbog mogućih oštećenja koja bi mogla nastati. Moja je majka odbila ideju o feticidu, prekidu mog života. Tata i ona su unatoč zabrinutosti, strahu, činjenici da su imali kod kuće dvoje male djece – rekli da sam i ja njihovo dijete i da se žele boriti za moj život – bez obzira na moguća oštećenja ili bolesti.
Hvala im na tome. Hvala im na borbi za moj život!

Jer, tko će se boriti za dijete ako ne majka i otac? Tko će vidjeti vrijednost i ljepotu u čovjeku koji će možda imati zdravstvenih problema – ako ne njegovi najbliži? Hvala mojim roditeljima koji nisu odustali od mene. Cijelo moje djetinjstvo moji su se roditelji nastavili boriti za mene. Kao što su štitili moj život tijekom trudnoće, nastavili su to činiti i nakon poroda. Danas živim samostalno, u drugom gradu. Radujem se životu. Studiram. I nastojim svima drugima vratiti ljubav i brigu koju sam dobila.
Hvala svima vama koji glasno hodate protiv diskriminiranja zdrave i bolesne nerođene djece. Drago mi je da sam i ja danas primjer koji može posvjedočiti da je svaki život vrijedan življenja. Nastavimo se zajedno boriti za pravo na život svakog djeteta!“, istaknula je Jurković!

Ante Bekavac, koordinator organizacijskog tima Hoda za život u Rijeci, istaknuo je da dijete kroz prvih 9 mjeseci svog života treba na poseban način majčinu ljubav i zaštitu. „Već od 18. dana imali smo srce koje kuca. Od 8. tjedna svi organi djeteta su formirani, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta! Tužna je činjenica da prilikom pobačaja, dijete osjeća bol!

Ponosni smo na ovogodišnji Hod za život u našoj Rijeci. Ulicama našega grada hodalo se za zaštitu svakog života od začeća do prirodne smrti. Slavi se život, pronoseći jasnu poruku kako nam je svaki život važan! Ovaj snažan pokret – Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se organizira. To nas raduje, unosi optimizam, to je ustvari i očekivano, jer to je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići. Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.

Želimo da sve ove navedene činjenice, ova stvarnost, bude poznata svakoj ženi i muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se ijednoj osobi nasilno zaustavljaju otkucaji srca. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.“, istaknuo je Bekavac.

Kristina Tadić, članica organizacijskog tima Hoda za život u Rijeci, istaknula je da je ovaj miroljubivi hod za sve one žene koje trebaju našu podršku, ljubav i pomoć! „Nikada, baš nikada ne pomažemo majci, tako da joj „pomognemo“ da prekine život svoga djeteta. Uvijek pomažemo ženi kada joj pomognemo da zaštiti života svoga sina ili kćeri. Trudnica je već majka!“

Predivnom pjesmom Velimira Vele Raspudića „Pusti me da živim” poslana je snažna poruka podrške svakoj majci!

Hod za slobodu

Održan Hod za slobodu, Rijeka neće pokleknuti!

Rijeka, 17.6. 2023 – U subotu je u Rijeci održan Hod za slobodu, skup za zaštitu sloboda, osnaživanje žena i prava na autonomiju, u organizaciji neformalne inicijative Građanke i građani Rijeke.

Kako je uvodno u ime organizatorica kazala Greta Grakalić Rački, „godinu dana od posljednjeg Hoda za slobodu i pet godina od prvog, razloga da budemo danas ovdje – ne nedostaje. Dapače, čini se kao da ih je više, da su ozbiljniji i da ćemo za slobodu, nažalost, morati hodati još jako dugo. I hodat ćemo. I nećemo samo hodati. Otkad smo posljednji put stajale ovdje, svjedočili smo teškoj borbi za pravo jedne žene – Mirele Čavajda – da zaštiti svoj život i zdravlje od smrtno rizične trudnoće. Kroz niz pojedinačnih priča, ponovno smo se suočili s neefikasnim sustavom koji nije u stanju da nas zaštiti od nasilja. U medijima, i u našoj neposrednoj okolini, pratili smo nebrojene slučajeve mržnje prema svim osobama koje odstupaju od heteronormativnih okvira. Ukratko, ideja slobode u hrvatskom je društvu ostala apstraktan pojam, rezerviran isključivo za one privilegirane koji ujedno kreiraju pravila po kojima nam je svima nama ostalima uskraćena.”

Profesor teologije Zoran Grozdanov poručio je da trebamo graditi svijet koji će postati otporan na želje (nekih) za umanjivanje tuđih prava i želje da se ženska bića svedu na ulogu koju im muškarac propisuje. „Taj svijet se ne gradi ratom s ‘onim drugima’, nego porukama i praksama solidarnosti, ljubavi i slobode. Ratovi, kulturni ratovi, ratovi oko roda, oko vjere ili nevjere, samo utvrđuju granice i jednih i drugih i uzrokuju da postanemo još ratoborniji”, kazao je Grozdanov.

Izvor Rukavina, profesor na odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, spomenuo je neke od svojih kolegica i kolega čije radove preporučuje čitati. „To je Tanja Vučković Juroš koja među ostalim sustavno istražuje međunarodni i domaći antirodni pokret i zablude koje nam se proturaju po medijima. Ili Ksenija Klasnić koja se bavi ekonomskim nasiljem u intimnim vezama i neplaćenim kućanskim radom. Ili Đurđica Degač koja se s kolegicom Majom Gergorić među ostalim bavi istraživanjem prosvjeda protiv pobačaja. Ili Jelena Ostojić koja se bavi nesigurnim oblicima rada, mahom žena, a koja me s kolegom Lukom Jurkovićem na temelju nalaza višedesetljetnih međunarodnih komparativnih istraživanja upozorila na to da se – iako hrvatsko društvo nije u progresivnoj grupi zemalja u europskom kontekstu – prava seksualnih manjina sve više i više prihvaćaju”, kazao je Rukavina.

Okupljenima su se obratile i umjetnica i aktivistkinja Mila Čuljak koja je pored ostalog istaknula da život bez slobode ne vrijedi ništa, te Jelena Androić koja je u ime organizatorica pozdravila okupljene i pročitala pjesmu Milice Denković „Crveni tango”.

Hod za slobodu u Rijeci je podržalo dvjestotinjak građanki i građana. Podnaslov ovogodišnjeg Hoda, Nećemo pokleknuti, referenca je na pokret Muževni budite u sklopu kojeg se na glavnom zagrebačkom trgu, a pomalo i u drugim hrvatskim gradovima, skupljaju muškarci koji mole za ograničavanje ženskih prava.