U subotu, 31. svibnja, 2014 završio je prvi hrvatski Zero Waste simpozij „EcoLogic 2014“ u organizaciji „Kriznog eko stožera Marišćina“.
Vođen motom „Otpad prošlosti je bogatstvo budućnosti!“, svrha simpozija bila je okupiti zainteresiranu javnost u tematiku gospodarenja otpadom u zemlji i inozemstvu, komunalna društva, jedinice lokalne samouprave, ekološke udruge i pokrete, znanstvenu zajednicu, kao i odgovorne institucije za trenutno i planirano stanje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.
Cilj simpozija bio je sakupiti dovoljno relevantnih činjenica iz teorije i prakse koje dokazuju trenutno stanje u Europi i svijetu, kako bi se definirala pozicija Hrvatske i Primorsko-goranske županije kao regionalne jedinice. Previsoka je iscrpljenost prirodnih resursa kao i stopa njezinog rasta čime je budućnost bliskih naraštaja već sada neizvjesna. Nužno je vraćati tvari u prirodni ciklus (za bio- i organski otpad) odnosno reciklirati tvari tehnološko-ekološkim procesima radi ponovne, ekološki savjesne uporabe, u korist manje eksploatacije sirovina iz prirode. Povrat uloženih sredstava u sustav odvojenog prikupljanja otpada po sistemu „od vrata do vrata“ moguć je u vrlo kratkom roku, p0d uvjetom da je sustav dobro postavljen. Mehaničko-biološka obrada smeća, kakva se planira izgraditi na Marišćini, je prema istraživanjima, u usporedbi s postojećim primjerima u svijetu, novim trendovima i najavama nove europske regulative, o razantnom povećanju odvajanja korisnog otpada (ne više samo bio-otpada koji se odlaže na deponij), ekonomsko-ekološki neodrživa: trajno uništava vrijedne sirovine, a konačni proizvod se može samo spaliti, pri čemu njegova energetska učinkovitost leži daleko ispod one kod recikliranja sirovina. Izgradnja spalionica ili prenamjena cementara u takve spalionice stvari su prošlosti i opasnost naše budućnosti, koju moramo zaustaviti.
Hrvatska ima dobre primjere komunalnih društava koja su samoinicijativno i uvažavajući zakonske obveze od 01. srpnja ove godine, pokrenula sustave odvojenog prikupljanja otpada, primjerice na otoku Krku, u Crikvenici i Novom Vinodolskom. Većina tih organizacija, iako daleko iznad prosjeka Republike Hrvatske (Hrvatska ima stopu odvajanja 5%, Krk preko 40%)
nije postigla željene rezultate u odvajanju otpada. Uzroci leže u nepostojanju infrastrukture za adekvatno i ekološko
zbrinjavanja bio-otpada, nedovoljnoj organizacijskoj, materijalnoj, financijskoj i edukativnoj potpori lokalne i regionalne vlasti, Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Nedostatak je također i u zakonskim osnovama i nepostojanju izvedivog i zakonom podržanog modela sankcioniranja odnosno nagrađivanja korisnika komunalne usluge. Namjesto toga, mala skupina komunalnih društava svojom dobrom voljom i sredstvima, uz stalne improvizacije i konzultacije njihovih kolega iz drugih sredina te ekoloških udruga, pokušava pronaći sustav koji će zadovoljiti zakonske obveze, educirati stanovništvo, spriječiti divlje deponije i pronaći plasman vrijednih sirovina iz otpada.
Istovremeno, na simpoziju, Primorsko-goranska županija neumorno brani „svoj“ koncept gospodarenja otpadom iznoseći neistine o ŽCGO „Marišćina“ uz tezu da će budući Centar sadržavati sortirnicu(?!) i izdvajati korisne sirovine(!?). Žalosno je bilo biti dio slušateljstva i spoznati da predstavnik Županije s 20-godišnjim iskustvom u toj instituciji ne zna i ne želi znati o kakvoj se tehnologiji u budućem Centru radi. Ili je to ipak bio samo pokušaj dezinformiranja komunalnih društva, koji ionako još uvijek ne znaju koliko bi ih koštalo zbrinjavane otpada na Marišćini ako samostalno ne pokrenu primarnu selekciju u domaćinstvima?! Namjere Primorsko-goranske županije i mnogih drugih, koji u svom planu imaju Centre bazirane na mehaničko-biološkoj obradi, nesumnjivo su jasne – što više pomiješanog, pa makar i korisnog otpada poslati na bespovratno usitnjavanje i proizvodnju gorive tvari za cementare u Koromačnom i sličnim cementarama u zemlji, pogodujući tako cementnom lobiju, onečišćenju okoliša i ugrožavanju stanovnika spaljivanjem takve komponente u njihovoj okolini. Očito ta činjenica objašnjava prethodno spomenutu situaciju da na lokalnoj razini ne postoji dobra volja za pravilnim razvojem sustava odvojenog prikupljanja otpada. Da na strani još mnogih lokalnih zajednica i pojedinih komunalnih društava na području Primorsko-goranske županije nedostaje dobra volja za prenamjenom koncepta u ekološku i ekonomsku korist, dokazuje Grad Rijeke kao i KD Čistoća d.o.o. koji su sa svojim predstavnicima simpoziju prisustvovali iznimno kratko bez ikakvog sudjelovanja u raspravama i razmjeni pozitivnih iskustava.
Simpozij je ipak dokazao da je na udaljenosti od samo 115 km od Rijeke, u Ljubljani s preko 280.000 stanovnika, gradu pobratimu Rijeke, unatoč urbanoj sredini, Zero Waste s preko 50%-tnim odvajanjem otpada itekako moguć. Uložena sredstva u novu infrastrukturu „Snaga“ je u cijelosti, dobro rukovođenim procesima, uspjela vratiti u roku 6 mjeseca od trenutka uvođenja novog, Zero Waste koncepta. Komunalno društvo „Snaga“ u suradnji s inicijativom Zero Waste Europe, čiji su predstavnici gdin Enzo Favoino i Joan Marc Simon ujedno bili i predavači na EcoLogic_u 2014“ u kratkom roku (godinu dana) od postavljanja sustava postigli razinu od 50% odvajanja otpada. Jedan dio svojih sirovina, prvenstveno onih od plastike čak plasira i na hrvatsko tržište, dok nerijetko od domaćih „stručnjaka“ iz komunalnih društva, lokalne i regionalne vlasti čujemo kako tržište sirovina ne postoji te da je energetska oporaba spaljivanjem i suspaljivanjem otpada uz konačno odlaganje otrovnog pepela, jedino optimalno rješenje. Prilika za Rijeku nalazi se u suradnji ovih dvaju gradova kroz javno-javni oblik partnerstva bez posebnih troškova, koje predstavlja najuspješnije oblike partnerstva.
Uz pomoć pozitivnih iskustava i ponuđene podrške od strane naših susjeda iz Italije i Slovenije, te stručnjaka, kao što je dr. sc. Slaven Dobrović, autor nekoliko studija prema načelima Zero Waste-a, imamo priliku gospodarenje otpadom okrenuti u korist svih nas, a prije svega za ekološku i ekonomsku održivosti budućih generacija. Promjene će se morati dogoditi. Lokalne i regionalne jedinice to će spoznati na vrijeme ili se prekasno suočiti s posljedicama vlastitih propusta!
Obzirom na iznimno radno-pozitivno ozračje među svim sudionicima Simpozija, neovisno o njihovim stajalištima, sa zadovoljstvom najavljujemo mogućnost ponovne organizacije EcoLogic-a već slijedeće godine.
