U proteklih sedam dana u gradu se obilježavao „Europski tjedan kretanja“. Mnogobrojne manifestacije u i oko grada nastojale su potaknuti urbane ljude na više tjelesne aktivnosti u prirodi. Tako su i Grad Rijeka i Turistička zajednica organizirali već tradicionalnu rutu „Riječkim šetnicama“. No, da li su Riječani stvarno dobili nove šetnice? Nažalost ne, jer ove tzv. šetnice ili jednostavno prolaze gradskim ulicama ili već postojećim stazama. Osim putokaza i markacija ništa specijalnog riječki šetači i rekreativci nisu dobili. Reklo bi se jednostavnim riječnikom ‘prodavanje magle’.
Nabujali slap kod mlina Žakalj i most kojeg više nema
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel najavio da se sa projektom ‘Riječke šetnice’ nastavlja i to uređenjem staza prema mlinu Žakalj podno Orehovice. Međutim, da bi se taj kompleks mlina Žakalj približio građanima Rijeke, potrebna je obnova – izgradnja starog željeznog mostića, koji je srušen tijekom II svjetskog rata, i kasnije nije obnavljan. Sama gradnja takvog objekta ne bi bila financijski zahtjevna za grad, a Riječani bi dobili izletište gotovo u samom gradu. Pri tome bi trebalo ovaj kompleks kvalitetnom stazom povezati sa kompleksom Katarina – Pulac – Veli vrh koji je također neiskorišten i zapušten.
Za revitalizaciju svih ovih prostora ne trebaju neka posebna velika sredstva, već sve ovisi o aktualnoj gradskoj vlasti koja ili želi nešto konkretno učiniti za svoje građane ili ostati na tzv. „kozmetičkim zahvatima“ kao do sada.
Inače, područje mlina Žakalj bilo je 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća izuzetno popularno izletište, rado posjećeno od strane Riječana. Stariji Riječani svakako se sjećaju i izletišta Trstenik, desetak kilometara sjeverno od Klane. Ovdje je nekada postojao dom i odmaralište i mnogi Riječani su ovdje provodili svoje godišnje odmore u netaknutoj prirodi i čistom planinskom zraku nadomak grada. Autor ovog teksta je sudjelovao druženju preko tisuću učenika završnih razreda riječkih osnovnih škola na Trsteniku. Ovi susreti su se odigravali svake godine tijekom 70-tih godina. Trstenik je danas potpuno zaboravljen, dom uništen, a mlađe generacije Riječana ni ne znaju za Trstenik i Gumanac, sve nadomak grada. Danas ovo područje pripada općinama Klana i Čavle, nezainteresiranima za uređenje i asfaltiranje ceste prema ovom području iako se radi o šumskoj transvezali oko Rijeke, Platak – Trstenik – Gumanac – Klana. Logično bi bilo da uređenje ovog cestovnog pravca, kojim bi se privukli rekreativci i turisti preuzme na sebe Županija. No, Županija se posvetila uređenju cesta u zaleđu Novog Vinodolskog u pravcu Ogulina i Liča, koje su se pokazale slabo korištenima, više u funkciji „zadužbine“ ex župana Zlatka Komadine.
Zapušteni dom na Lisini
Osim Trstenika u zaborav je palo i izletište Lisina, na putu od Rukavca prema Žejanama i Munama. Ovo izletište na Učki, bilo je još do prije dvadesetak godina izuzetno popularno i posjećeno u našem kraju, a dom Lisina nedjeljom dupkom pun zbog pravog domaćeg ambijenta i hrane. Nažalost, Dom Lisina danas je također zapušten, devastiran i zaboravljen, prije svega zahvaljujući nezainteresiranosti vlasnika objekta općine Matulji. I Lisina je izletište nadomak Rijeke i Opatije, na udaljenosti od tek nekih petnaestak kilometara.
Danas Riječani uglavnom hrle u prirodu u pravcu poluzapuštenog Platka ili precijenjenih Fužina dok u neposrednoj blizini grada stoje zaboravljeni izletnički biseri propali zahvaljujući nesposobnosti jedinica lokalne samouprave i Županije. Teško je za povjerovati da bi itko u Europi takvo bogatstvo zanemario.(predrag miletić)
http://fluminensia.org/martinscica-u-srcu