Naša je desna scena zadivljena munchenskom monodramom američkog potpredsjednika JD Vancea, piše Gordan Malić na svom facebook profilu.
Mene manje zanimaju recitali, a više djela. Volio bih da Trump, koji je insuficijentan znanjem svake vrste o novim globalnim paradigmama, novom svjetskom poretku, reformi NATO-a, Rusiji, Europskoj uniji i sl., više konzultira stručnjake, a manje prijatelje s golfa. Kad je pripremao svoje povijesne reforme, Franklin D. Roosevelt je formirao trust mozgova. Tome ga je savjetovao Samuel Rosenman, njegov savjetnik i pisac govora. Tu su grupu mediji nazvali Brain Trust i u početku je ismijavali. Činili su je profesori prava s Columbije i Harvarda koji su oblikovali planove za Prvi i Drugi New Deal 1933. i 1936. Bez provedenih reformi, Amerika bi novi svjetski rat dočekala kao država u stagnaciji ili recesiji, i rat bi bio izgubljen. Za viziju novog svijeta, koji će u ratu i nakon njega biti oblikovan, Roosevelt je ponovo angažirao timove novih stručnjaka.
Woodrow Wilson je na pregovore oko budućnosti Europe i svijeta u Versailles poveo tim od stotinjak ljudi, eksperata za pravo, sigurnost, geopolitiku…
Jimmy Carter je u Camp David otišao s Vanceom (ne ovim nogometašem, nego Cyrusem Vanceom, državnim tajnikom koji je u vrijeme predsjednika Lyndona Johnsona bio zamjenik ministra obrane, a u vrijeme Kennedyja ministar vojske) i sa Zbigniewom Brzezinskim, za kojeg znamo tko je i što je. A tko je sadašnji ministar obrane Pete Hegshet, kojeg Trump šalje na najvažnije pregovore u ovom stoljeću, znaju samo gledatelji jutarnjeg programa Fox Newsa, gdje se redovito javljao iz američkih zalogajnica kao ekspert za američki doručak i probleme malih ljudi, još beznačajnijih od njega. Kad vidim Trumpov brain trust, pomislim da je čak i on zaslužio bolje…
Gdje smo tu mi?
I drugo, manje me brinu svjetske teme, a više gdje smo tu mi i zašto Trump naziva srbijanskog predsjednika Vučića svojim prijateljem u vrijeme kad se Vučićeva vlast u Srbiji ljulja? Ne nalazim drugo ime za to osim – javna podrška. Prije toga je Vučiću poslao svog zeta u razgledanje nekretnina po Beogradu i potvrdio da nijedan dogovor neće proći bez nekretninskih ugovora, od Gaze do Beograda.
Ne znam zašto se naši suverenisti raduju jačanju Vučića i još slabijoj, poniženoj i razjedinjenoj EU. Bez nje ćemo se ponovo naći u Regiji, koja je, inače, američki izum, a koliko vidim, Trumpovi regionalni favoriti su Vučić i Orban. Možda se i varam, ali, kao što je govorio pokojni Kuljiš, ljudi griješe kad sve manje vjeruju vlastitim očima.
Ovo nije ’41., kada su Hrvati mogli uskočiti u makar krivi vlak. U Trumpovoj kompoziciji, ovako vođenoj, za nas nema mjesta. Uostalom, svaki put kad smo prihvatili da nas vode dominantne ideologije, završavali smo u diktaturama. Tuđman je povijesni primjer kako se može preživjeti i uspjeti bez velikih ideologija, koje i nisu za male narode, gledajući svoja posla.
Što bi rekao Rundek – izađi i bori se, zaključuje Malić.
