Home Kolumne Gordan Malić: Treba li Hrvatska Elliota Nessa?

Gordan Malić: Treba li Hrvatska Elliota Nessa?

703
0

Treba li Hrvatskoj Elliot Ness, ili nam još mogu poslužiti Bajić i Karamarko?, pita su u svom komentaru novinar Jutarnjeg lista Gordan Malić te nabraja što su u posljednje vrijeme poduzeli ministar unutarnjih poslova i glavni državni odvjetnik: niz istražnih postupaka u javnim poduzećima, uhićenja i kaznene postupke za cijele uprave tvrtki i dužnosnike vladajuće stranke (bivše ministre i potpredsjednika Vlade); proces protiv organizacije koja je likvidirala Pukanića i Franjića, a čiji su poslodavci na visokim mafijaškim pozicijama u Beogradu i Podgorici; istragu o poslovima HPB-a i Hypo Alpe-Adria banke čijih je 50 posto aktive položeno u Hrvatskoj kod različitih “uglednika”; istragu o kriminalu na riječkim tržnicama gdje lokalni tajkun blizak Slavku Liniću posjeduje 8 placeva za koje ne plaća naknadu, a profit ulaže u hotelski biznis…

No, u očima oporbe to ih očito ne kvalificira ni za manju rolu Šime Lučina, a kamoli za nedostižnu ulogu najpoznatijeg borca protiv kriminala, kojega su s manje ili više uspjeha oponašali Antonio di Pietro, Giovanni Falcone i Radovan Ortynski.

Mladen Bajić možda je doista “miljenik svake vlasti”, ali u zadanim okvirima korektno performira.

Zato su ga i podupirale sve vlade poslije Tuđmana, a kritike su uvijek dolazile iz oporbe. I danas se kritikama Bajića, uglavnom, osporava cijeli sustav kojeg on simbolizira isključivo zbog kontinuiteta funkcije.

Uostalom, tek sad kad rad DORH-a napokon pokazuje neke rezultate, SDP-ovci traže Bajićevu smjenu. Više im je odgovarao onomad, kad su ga izabrali da sa Šimom Lučinom pravno taktizira oko optužnice protiv generala Bobetka, sve dok slučaj ne razriješe prirodni faktori…

Uostalom, kada ovisiš o vladi koja ti prišljamči Lučina, i ne očekuješ neki ozbiljan posao. A u administraciji koja ti delegira Berislava Rončevića uspjeh je ako ne završiš u nekoj korupcijskoj aferi, dok je SMS prepisku s Pukanićem u svakoj opciji nemoguće izbjeći…

No, posve druga priča je kada za partnera dobiješ Tomislava Karamarka.

On je nepredvidiv. Zna napraviti greške, ali i velike iskorake, poput kaznenih prijava protiv Miroslava Kutle 1993. godine ili Berislava Rončevića 2009. godine. Na ministarsku funkciju doveden je iz nužde, nakon ubojstva mlade odvjetnice Ivane Hodak, kao nestranački čovjek i dokazani profesionalac.

Pohvale iz NATO-a i EU kod nas nisu neka preporuka, pa se treba prisjetiti kako je u devedesetima bio uspješan šef Policijske uprave zagrebačke, a poslije iznimno učinkovit reformator sigurnosno-obavještajnog sustava. Drugi uspjesi možda nisu toliko impresivni, tek uhićenja Hrvoja Petrača, Ante Gotovine i Branimira Glavaša…

Uz takvu karijeru kod nas uvijek ide i priličan broj kritičara, osporavatelja, koji vas stalno nastoje obezvrijediti. Zaključimo to ovako: Bajić i Karamarko zajedno možda ne čine jednog cijelog Elliota Nessa, ali su bitno uvjerljiviji od tandema Bajić – Lučin.

U poslu je jedino to važno, ali u politici očito igraju i neki drugi faktori. Oni bi se možda u temelju promijenili kada bi Hrvatska dobila svog Elliota Nessa. Ali ne u ulozi državnog tužitelja, već na funkciji premijera, što je ipak manje ozbiljna spekulacija. Možda prije u DORH-u opet osvane jedan Radovan Ortinsky, zaključuje Malić u svom komentaru.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here