Riječkom gradonačelniku u posljednje vrijeme ne cvatu ruže. Nakon problema sa stanarima, pa s oporbom, pa koalicijskim partnerima i vlastitim vijećnicima, u najnovijoj epizodi žrtva je regionalnog dnevnika. Radi se o Novom listu koji Obersnelu, kako tvrdi, ne objavljuje reagiranja koja on neumorno publicira nakon gotovo svakog teksta u kojem se analizira njegov lik i djelo.
Za komentar Obersnelovih najnovijih problema smo upitali prozvanu novinarku Tihanu Tomičić koja nam je kratko u osobno ime odgovorila: Nisam bila u prilici vidjeti gradonačelnikovo novo reagiranje dok ga sam nije javno objavio, ali zaista osobno mislim da nema potrebe čitatelje umarati s polemikom oko demantija koji ništa ne demantiraju.
S obzirom da smatra kako je žrtva cenzure, reagiranje je odlučio objaviti na svom blogu uz prigodni uvod: Budući da Novi list još uvijek nije objavio reagiranje koje sam poslao na tekst novinarke Tihane Tomičić koja je sa mnom otvorila (a onda očito vrlo brzo i zatvorila) polemiku, te budući da od glavnog urednika nisam dobio niti informaciju zašto se moj odgovor novinarki neće objaviti, ovo je trenutno model koji mi je na raspolaganju da javnost izvijestim o tome zanima li me i zašto radno mjesto Tihane Tomičić, budući da ona to pita u članku koji je Novi list raskošno objavio prošli tjedan, u srijedu 6. svibnja. Izgleda da se moj odgovor pomoćnici glavnog urednika nije svidio, pa je odlučila da polemizirati ipak nećemo.
Kao naš skromni doprinos u probijanju medijske blokade, prenosimo s gradonačelnikovog bloga posljednje neobjavljeno reagiranje u cijelosti:
Poštovani gospodine Hlača,
molim Vas da sukladno Zakonu o medijima objavite moj odgovor na tekst reagiranja novinarke Tihane Tomičić koji je objavljen u Novom listu, u srijedu 6. svibnja 2015., u rubrici „Rijeka“, na stranici 15 pod naslovom “Zašto Vojka Obersnela zanima moje radno mjesto?”
Radno mjesto novinarke Tomičić, koja je ujedno pomoćnica glavnog urednika Novog lista, zanimljivo mi je promatrati u kontekstu potpunog pomanjkanja osjećaja odgovornosti i isključivanja ikakve profesionalne novinarske etike prilikom obavljanja novinarskog posla, ali i u kontekstu očite zlouporabe pozicije pomoćnice glavnog urednika prilikom svjesnog kršenja Zakona o medijima u procesu objave Ispravaka i reagiranja.
Novinarka i pomoćnica glavnog urednika u Novom listu ne libi se, primjerice, napisati da ja “svakoga dana u medijima otvoreno govorim da je Jovanović loš izbor”, da “mislim da koordinator nije trebao biti Jovanović”, da sam “Željka Jovanovića ocijenio lošim rješenjem za provođenje izbora u Rijeci i Istri”, da postoje novine s mojim izjavama u kojima Jovanovića “kritiziram da neće uspjeti dobro odraditi kampanju”, iako za cijelo to vrijeme ima moj odgovor na svoje pitanje “Zašto Željko Jovanović nije dobar izborni koordinator?”, i to odgovor u kojem joj eksplicitno kažem da “ne mogu reći da nije dobar koordinator i da to nikada nisam niti izjavio”.
Razmišljam, onako usput i općenito, koliko je laži potrebno napisati i do koje mjere je potrebno izokrenuti istinu naopačke ili do koje mjere moraš izvrgnuti ruglu novinarsku profesiju da zaslužiš mjesto pomoćnice glavnog urednika? Tek utoliko mi je i radno mjesto novinarke Tomičić fenomenološki zanimljivo.
Postoji Zakon o medijima koji u jednom svojem dijelu propisuje da se ispravak nekog članka treba objaviti “bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi”. Kada pošaljem ispravak na spomenute članke novinarke i pomoćnice glavnog urednika Tihane Tomičić koji se nalaze na stranicama 3, 4 ili 7 u rubrikama “Novosti” ili “Rijeka” i zauzimaju ogroman prostor, s velikim naslovima često i s nekoliko ilustracija ili istaknutih okvira, onda se taj moj ispravak objavi u rubrici “Reakcije & mišljenja” na stranici42 s bitno manjim naslovom i znatno skromnijom opremom. Ako se u tome ne očituje kršenje Zakona o medijima, onda se zasigurno radi o nerazumijevanju Zakona ili o nerazumijevanju sintagmi pisanih hrvatskim jezikom: “na istom mjestu”, “na isti način”. A elementarno razumijevanje hrvatskog jezika (ali i Zakona o medijima), trebao bi biti minimum znanja ili minimalna vještina za radno mjesto novinara i pomoćnika glavnog urednika. Utoliko mi je radno mjesto novinarke Tomičić zanimljivo kao hrvatski društveni fenomen. Pozicija bez pokrića u vještinama i znanjima.
I konačno, kada se u ozbiljnim medijima dogodi da jedan politički novinar koji se predstavlja i kao politički analitičar, promaši toliko mnogo teza koliko ih je promašila novinarka Tomičić, barem u kontekstu onoga što je o meni do sada pisala, onda takav novinar izgubi svaki kredibilitet, izgubi povjerenje čitatelja, a često doživi bar podsmijeh, ako već ne i osudu, kolega iz struke. U Novom listu takva je novinarka promaknuta u mjesto pomoćnice glavnog urednika i utoliko mi je radno mjesto gospođe Tomičić sociološki zanimljiv hrvatski fenomen.
A posebno mi je zanimljivo kako mi gospođa Tomičić “velikodušno” s pozicije pomoćnice glavne urednice nudi i pruža prostor u Novom listu za intervju o SDP-u, Vladi, izborima i sl. Pa za informaciju čitateljima Novog lista i građanima Rijeke kojima dugujem ispravak još jedne laži iz pera pomoćnice glavnog urednika Novog lista – nikada nisam odbio dati intervju Novom listu! Odbio sam dati intervju novinarki Tihani Tomičić, a ona nije institucija Novog lista, ma koliko visoko mišljenje imala o sebi. Ona je samo jedna od brojnih novinarki i novinara tog medija, a to što je usput i pomoćnica glavnog urednika nimalo me ne impresionira. Smatram da kao gradonačelnik Rijeke i predsjednik riječkog SDP-a imam odgovornost razgovarati s bitno kvalitetnijim, informiranijim i pristojnijim novinarom ili novinarkom kakvih u Novom listu ima zamjetan broj. I to bih učinio vrlo rado, vrlo otvoreno, razgovarajući o bilo kojoj temi na svijetu, uključujući i SDP i Vladu i izbore. No, gubiti dragocjeno vrijeme na razgovor s novinarkom Tomičić – to je zbilja besmisleno. Naravno, o tome sam prije par dana obavijestio i glavnog urednika Hlaču, jasno ističući da ne odbijam intervju Novom listu nego samo i isključivo novinarki Tomičić.
Zahvaljujem na objavi odgovora.
Gradonačelnik Vojko Obersnel
Hvali se da je pomocnica glavnog urednika, a nije vidjela reagiranje. Znaci da novinarka javno laze. Bravo.