Kao što sam i očekivao, Škoti su prvih 7-8 minuta plitkim blokovskim formacijama krenuli agresivno na naš vezni red. Nastojali su onemogućiti protočnost naše lopte u razigravanju, natjerati naše veznjake na pogreške kako bi što prije došli u posjed lopte i izvršili pritisak na nas šesnaesterac i zadnju liniju. Vrlo brzo, naš vezni red je uspio ‘sakriti’ loptu škotima i otupiti taj njihov inicijalni plan. Na tom samom početku utakmice Modrić se malo pogubio ali Vlašić, Brozović i Kovačić su uspjevali dobro čuvati njegova leđa i raščišćavati situacije u našu korist. Posebno se tu istakao Vlašić koji je i bio ključan igrač nadmoći Hrvatske u prvom dijelu. Ako uzmemo u obzir da je Perišić klasičan krilni napadač onda nam je tu falio još jedan ofenzivni vezni igrač koji bi kontrolirao situaciju u razigravanju i sprečavao pritisak na našu zadnju liniju. Bilo je tu i nekih kikseva u formaciji i pokrivanju prostora tako da su Škoti nekoliko puta opasno i zaprijetili.
Petković je isto tako bio jedan od ključnih igrača (naš Oliver Giroud) koji je vrlo dobro razigravao s našim ofanzivnim veznjacima, odvlačio obrambene igrače i kreirao prostor za našu drugu liniju. I to razigravanje i druga linija je bila ta koja je kreirala i relizirala prilike pred škotskim vratina i uništila škotski dream o prolasku dalje. Na žalost, u nekim situacijama se moglo vidjeti da takve akcije i šablone nisu default (nisu vježbane na treninzima i trening utakmicama) ali opet je to izgledalo dovoljno dobro da se Škoti stave pod kontrolu.
Dalić je samo djelomičnom transformacijom i jasnom kolektivnom taktikom vratio Vatrene tamo gdje im je po kvaliteti i mjesto. U prijašnje dvije utakmice nekorektno je potrošio neke igrače i skoro doveo momčad do ruba ponora. Na temelju zasluga nekih senatora želio je nastaviti rusku simultanku i to nas je skoro koštalo blamaže s kvalitetom koja spada u sam vrh. Kada imate toliko odličnih veznih igrača, ofenzivnih i defanzivnih (Modrić, Kovačić, Vlašić, Brozović, Oršić, Badelj), imate vrlo dobrog razigravača Petkovića i polu picu Kramarića onda je neshvatljivo da sa toliko razigravačke kvalitete jedan trener igra s dva klasična krilna napadača (Rebić i Perišić). Uvrštavanjem ova dva igrača, s prilagođenom taktikom protivnika, uništavate posjed lopte, protočnost i igru totalno umrtvljujete. Na takve igrače uvijek dolazi osigurač, drugi igrač koji pomaže beku, tako da Rebić i Perišić nikad ne mogu doći u situaciju jedan na jedan pa lopta ide u nedogled nazad prema našem beku ili veznom.
Njih možete koristiti jedino kao igrate kao Francuzi, plitku obranu u svom dijelu terena, pa prilikom preuzimanja lopte idete u brzi kontranapad. Ali opet i ovdje morate imati jednog dobrog centralnog napadača-razigravača koji će znati primiti loptu leđima prema golu, odigrati dupli pas i lansirati krilnu špicu u dubinu. Ako to nemate onda ste osuđeni na malo duže dijagonalne lopte i preskakanje igre te utrku obrambenog i krilne špice. Hrvatska ima veliki kapital u igračima da bi igrala takav ‘seljački” nogomet. Po meni osobno, njih dvojicu bi trebali ubacivati u drugom poluvremenu kada se protivnik ispuše s našim razigravanjem i kada ovi brzanci mogu rješiti utakmicu s jednim prodorom.
Budimira na žalost još nismo vidjelu u ulozi drugog centralnog napadača. On bi vjerovatno mogao biti naš Benzema, ali Dalić mora konačno odlučiti želi li razigranu Hrvatsku s kvalitetom koju ima ili još uvijek želi robovati starim zabludama.
