Zlatan Ibrahimović više je puta otvoreno govorio o svom podrijetlu, identitetu i iskustvima iz mladosti. Rođen u Švedskoj, ali s dubokim korijenima na Balkanu, Zlatan je ispričao kako je izgledalo njegovo odrastanje u sjeni rata i uloga koju su njegovi roditelji imali u njegovom životu.
Teško nasljeđe rata: Otac pogođen tragedijama iz domovine
Zlatanov otac, Bosanac po podrijetlu, teško je podnosio razaranja koja su pogodila bivšu Jugoslaviju tijekom 1990-ih. Gotovo svakodnevno primao je vijesti o pogibiji poznanika i rodbine. Osim emocionalnog tereta, aktivno je pomagao izbjeglicama koji su tražili spas od sukoba.
“Otac me pokušavao zaštititi od svega toga. Kad mu je sestra preminula u Švedskoj, nije mi dopustio da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Šapko od leukemije, bio sam tamo. Umro je pred mojim očima”, ispričao je Zlatan. Bratov pogreb bio je u skladu s muslimanskim običajima. Otac nije pokazivao emocije na groblju, ali se dan kasnije povukao sam i tugovao cijeli dan.
Odrastanje između dvije kulture
Zlatan se često doticao svog identiteta, koji je spoj više svjetova. “Jesam Šveđanin, ali sam i mješanac. Majka mi je Hrvatica i katolkinja, otac Bosanac i musliman. Većinu karijere proveo sam u Italiji.” Ovakvo višekulturno okruženje oblikovalo je njegov karakter, ali i pogled na svijet.
Na kojem jeziku razmišlja Zlatan?
Zanimljivo je Zlatanovo razmišljanje o jeziku na kojem razmišlja, posebno u kontekstu sporta: “Na terenu to nikad nije švedski, to je prefin jezik. Tamo treba biti agresivan. Zato razmišljam na slavenskom. Nekad i na engleskom ili talijanskom.”
Vjera i duhovnost: Samo vjera u sebe
Iako dolazi iz religiozne obitelji, Zlatan otvoreno priznaje da ne vjeruje ni u Boga ni u zagrobni život. “Vjerujem samo u sebe. Kad si mrtav, mrtav si. Čak ni ne znam želim li imati grobnicu, da ljudi ne pate za mnom.”
Prva sjećanja: Putovanja u Jugoslaviju
Kao dijete, Ibrahimović je često putovao u Jugoslaviju, i to automobilom ili vlakom. “Još je tada postojao komunizam. Bio je to potpuno drugačiji svijet.” Ta sjećanja ostala su mu duboko urezana i formirala njegovu povezanost s podrijetlom.
Izlazak iz geta i prva ljubav
Zlatan se prisjetio i mladenačkih dana u Malmöu. “Tek s 17 godina sam prvi put napustio geto i otišao u centar grada. Tada sam upoznao Šveđanke kakve svi zamišljaju – plavuše, slobodne. U getu su djevojke bile drugačije, s kratkom kosom.” Prvo ljubavno iskustvo dogodilo se upravo u toj životnoj prekretnici.
