Na primjeru Engleske, kojeg sam detaljnije pratio i komentirao za britanske medije proteklih tjedana, objasnit ću na najjednostavniji mogući način kako su vladajući u Europi, uz savjete svojih znanstvenika, najprije odlučili, a zatim i uspjeli zauzdati drugi val pandemije COVID-19, piše znanstvenik Igor Rudan na svom fb profilu.
Najprije, trebalo je donijeti odluku da se drugi val uopće krene zauzdavati. Ta je odluka za većinu zemalja zapadne i sjeverne Europe bila nešto lakša nego za južnu i istočnu Europu iz tri razloga:
(1) imali su znatno veće žrtve u prvom valu jer se nisu zatvorili pravovremeno kao južna i istočna Europa, pa su znali kakva im opasnost prijeti;
(2) konzultirali su isključivo svoje vodeće znanstvenike, a znanost je do sada već uspjela pokazati da se odlučnom kontrolom zaraze također čuva i ekonomija, tj. ne postoji izbor između njih, već kontrola zaraze olakšava čuvanje ekonomije;
(3) radi se o bogatijim državama od onih na istoku i jugu Europe, čije su ekonomije strukturirane tako da su mogle podnijeti dobro tempirane stroge mjere, a pritom i ponuditi pomoć najugroženijim ekonomskim djelatnostima dok mjere traju.
Razumijevanjem ta tri temeljna postulata s početka listopada, pogledajmo sada što se zbivalo u Engleskoj. Sve bitno može se vidjeti iz ovog jednog grafikona, kojeg je razvio Luke Jostins-Dean s Oxforda, kojem zahvaljujem:
Na osi X su dani u 2020., počevši od 14.09. zaključno s 29.11.
Na osi Y je dnevna incidencija otkrivenih novozaraženih na 100.000 stanovnika.
Radi jednostavnosti razumijevanja, 400 novih slučajeva u Hrvatskoj dnevno značilo bi incidenciju od oko 10 na 100.000, a 4000 novih slučajeva u Hrvatskoj, gdje smo već bili, značilo bi incidenciju od 100 na 100.000, tj. ne bi ni stalo na ovaj grafikon, jer u Engleskoj u drugom vali nisu imali ni jednu od ovih točaka toliko visoko koliko je “odletjela” cijela Hrvatska.
Idemo sada vidjeti kako je Engleska, a tako i većina ostatka Europe, zauzdala drugi val temeljem znanstvenog pristupa.
Najprije, u razdoblju od 14.09. do 01.10., vidimo da je drugi val izazivao zabrinutost samo u područjima koja su poslala uzorke koji su temeljem stope zaraze bili označeni crvenim točkicama – tamo je dnevna incidencija do 1.10. dosegla oko 40 na 100.000. U mirnijim plavim područjima bila je još uvijek oko 10 na 100.000, a u najmirnijim ljubičastim gotovo da se nije ni širila. No, tu je već došlo do pojačanog opreza.
U razdoblju od 01.10. do 14.10. vidimo, zatim, da u najteže zahvaćenim područjima incidencija doseže 60 na 100.000, u srednje zahvaćenim 20 na 100.000, a u najmirnijim 10 na 100.000.
U tom trenutku, 14.10., uvodi se sustav tzv. “Tier”-ova, te se cijela Engleska dijeli prema težini proširenosti zaraze na “Tier 1”, “Tier 2” i “Tier 3” područja. U svakom od njih uvode se epidemiološke mjere različitog stupnja strogoće. To je analogno “semaforima” o kojima sam pisao u svojim kolumnama u Večernjem listu.
Tier 1: Niz mjera, ali naglasak je na maksimalno 6 ljudi na okupu u zatvorenim prostorima, svi ugostiteljski objekti zatvaraju se u 22.00 h
Tier 2: Dodaje se daljnji niz mjera, a naglasak je na maksimalno 6 ljudi na okupu bilo gdje, a ograničavaju se i međusobne posjete unutar kućanstava;
Tier 3: Dodaju se doista oštre mjere, zatvaranje svih objekata u kojima se ljudi druže.
Od 14.10. do 6.11. pratilo se tijekom 3 tjedna kako koje od tog sustava mjera utječu na širenje drugog vala pandemije. Vidimo da mjere iz “Tier 1” nisu bile dovoljne i zaraza se nastavila širiti i rasti; na žalost, isto se pokazalo i za mjere iz “Tier 2”. Tek su mjere u područjima “Tier 3” pokazale da je u prva dva tjedna nakon njihova uvođenja širenje zauzdano i krivulja zaravnjena, a u trećem je tjednu počeo i vrlo blagi pad.
Dakle, 06.11. se već naziralo djelovanje mjera na razini cijele populacije, a ljudi su se i spontano počeli sve više povlačiti u kuće shvaćajući opasnost. Međutim, vidimo da ni sve to nije bilo dovoljno, jer bi ovakve mjere održavale dugotrajnu stagnaciju na visokim razinama, a pad bi trajao jako dugo.
Zbog toga Vlada uvodi za Englesku lockdown, kako bi brojke značajno spustila u područjima “Tier 1”, “Tier 2” i “Tier 3”. Već 10-ak dana nakon uvođenja lockdowna, vidi se značajan i snažan pad incidencije u svim područjima Engleske.
Zašto je taj pad toliko važan? Zato, što su vladajući u UK odlučili da ne žele spriječiti ljudima druženja za Božić i Novu godinu, pa je jako bitno tijekom 12. mjeseca smanjiti broj zaraženih među stanovništvom na što nižu razinu, jer nakon tih druženja – posebno međugeneracijskih – očekuju ponovno snažno širenje zaraze u siječnju, te nove stroge mjere. Sada su već u cijeloj Engleskoj uspješno na dnevnoj incidenciji od 20 na 100.000, što bi u Hrvatskoj bilo oko 800 novozaraženih dnevno, a jasno je da će uspjeti smanjiti to i na znatno manje brojke.
Ovako je razmišljala i većina drugih država Europe u pripremi za drugi val.
Hrvatska je mjere slične “Tier 3” uvela prije nekoliko dana, a prije njih imala je mjere slične “Tier 2”. Zato je broj novozaraženih i nastavljao rasti. Tijekom protekla 24 sata preminule su čak 74 osobe, a to je posljedica njihova zaražavanja otprije oko mjesec dana.
U Hrvatskoj je u 2019. godini prosječno umiralo oko 140 ljudi dnevno. Među njima, oko 60 ljudi umiralo je svakoga dana od svih kardiovaskularnih bolesti zajedno (infarkta miokarda i moždanog udara), a još oko 40 od svih oblika raka. Time je COVID-19 danas postao vodeći dnevni uzrok smrti u Hrvatskoj, što je doista teško vjerovati za bilo koju zaraznu bolest u 21. stoljeću. Takvo što u Hrvatskoj nismo zabilježili desetljećima.
Podsjećam da su epidemiolozi još od svibnja ukazivali da nas u listopadu i studenom čeka jak drugi val pandemije na kojeg se treba dobro pripremiti. Sada nam većina europskih zemalja pokazuje svojim primjerom točne mjere potrebne za njegovo zauzdavanje. Zato ovaj grafikon treba proučiti, pa vjerujem da će i sadašnja situacija u Hrvatskoj, kao i tjedni koji nam tek predstoje, postati jasniji, zaključuje Rudan.
