S tugom javljamo da nas je napustio Aldo Paquola, enciklopedist, filmski kritičar i kolumnist. Aldo Paquola bio je više od filmskog kritičara. Bio je erudit koji je film doživljavao kao ogledalo društva i ljudske prirode, neumorni kroničar kulture i beskompromisan glas javnosti. Njegovi tekstovi i knjige ostat će trajan zapis jedne iznimne strasti prema umjetnosti.
Rođen u Prezidu 1952. godine, školovao se u Rijeci i Zagrebu, gdje je diplomirao filozofiju i opću lingvistiku. Generacije studenata pamte ga i kao predavača Filmske kulture na riječkom Pedagoškom fakultetu.
Njegova strast prema filmu pretočila se u gotovo četiri desetljeća kontinuiranog rada – od 1974. do 2013. bio je jedan od najprepoznatljivijih filmskih glasova Novog lista, a surađivao je i s brojnim drugim medijima i časopisima, od omladinskog tiska do specijaliziranih filmskih izdanja. Film nije samo analizirao – i sam ga je stvarao. Njegov kratkometražni film Automati želja (1978./79.) prikazan je u slavnim muzejima i centrima suvremene umjetnosti poput pariškog Pompidoua i amsterdamskog Stedelijk Museuma.
Paquola je bio i dio enciklopedijskog tima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, a u knjigama i esejima (Don Huanovo ponoćno zrcalo, Retrospectator, Samozatajni hermafrodit, Licemjer) spojio je kritiku, prozu i osobnu viziju svijeta.
Njegov doprinos prepoznali su i kolege – na Danima hrvatskog filma 2019. godine dodijeljena mu je Nagrada Vladimir Vuković za životno djelo, najviše priznanje Hrvatskog društva filmskih kritičara.
📌
