Na današnji dan, 9. listopada 2017., Zlatko Dalić debitirao je na klupi hrvatske reprezentacije i u Kijevu srušio Ukrajinu 2:0 – pogocima Andreja Kramarića. Naš junak iz Kijeva ekskluzivno se prisjetio dramatičnih dana, nervoze uoči „utakmice života” i neobičnog noćnog rituala zbog kojeg se, kaže, nadao da ga cimer Mario Pašalić ne vidi, donosi Večernji list.
Od šoka na Rujevici do misije u Kijevu
„Četiri dana prije Kijeva iznenađujuće smo u Rijeci odigrali 1:1 s Finskom”, prisjeća se Kramarić. „Sudjelovao sam kod našeg pogotka, činilo se da ćemo je privesti kraju, a onda u 90. minuti primimo gol – šok! Publika razočarana, uvrede lete prema igračima i izborniku. Ubrzo doznajemo da je Čačić smijenjen. Sve se odvijalo munjevito: remi, smjena, spoznaja da u Kijevu igramo za goli život. Objektivno, šanse su bile na strani Ukrajine – doma pred 70 tisuća ljudi.”
Dalićev debi i rečenica koja je promijenila sve
„Uoči leta za Kijev, u zagrebačkoj zračnoj luci pojavio se novi izbornik Zlatko Dalić. Ne znam je li ikad reprezentacija upoznala izbornika u takvim okolnostima. Na travnjaku dan uoči utakmice prišao mi je i rekao: ‘Budi spreman, igraš!’ Na treningu sam zabio sjajan gol u igri 11 na 11 i ta mi je rečenica dala ogromno samopouzdanje. Do tada nisam dobivao mnogo minuta, bio sam ljutit, ali u Kijevu sam imao samo jednu misao: fokus i pobjeda – na bilo koji način.”
Taktički plan i promjena koja je donijela preokret
„Znao sam da ću igrati desno krilo i defenzivno pratiti njihova lijevog beka Matvijenka, pomažući Vidi. Potrošio sam se u tim zadacima. U nastavku utakmice Mandžo i ja smo zamijenili pozicije: on na krilo, ja u špicu – i odatle su pala oba gola. Prvi, u 62., jedan od najljepših glavom u karijeri. Lukin centaršut bio je savršen, lopta mi je ‘sjela’ u pravom trenutku. Osam minuta kasnije Vrsaljko šalje dugu na Raketu, ulazim u prostor i molim Boga da me pogodi. Ivan je ubacio savršeno. Iako je izgledalo ‘lagano’, bio sam ‘milijardu posto’ koncentriran da mi lopta ne sklizne niz kopačku.”
Ukrajinske šanse i olakšanje nakon drugog gola
„Prije mog prvog pogotka Ukrajina je imala dvije odlične prigode. Rakickog je Suba skrenuo u korner, Konopljanka je promašio glavom. Nismo bili na našoj top-razini, ali kad je pao drugi gol, nestalo je grča i iskustvom smo utakmicu priveli kraju.”
„Molio sam Boga da me Pašalić ne vidi” – noćni ritual uoči dvoboja
„Te noći sam bio strahovito nervozan. Cimer mi je bio Mario Pašalić i nikako nisam mogao zaspati. Uhvatila me glad – a ja sam često gladan. Kad god mislim da hotel neće imati idealnu hranu, nosim sa sobom čokolino. Te noći u Kijevu u čak tri navrata sam sebi pripremio porciju s hladnim mlijekom, moleći Boga da me Mario ne vidi i ne pomisli da sam čudak. U sedam ujutro bio sam prvi na doručku, iako volim spavati. Spavao sam možda dva-tri sata. Ispalo je fenomenalno – eto, i čokolino je zabijao golove za Hrvatsku!”
Poslije Kijeva – romantični intermezzo i dres s brojem 9
„Nisam izravno išao u Njemačku, već preko Beča za Nicu. Bio sam u friškoj vezi s današnjom suprugom Mijom pa smo otišli u Monte Carlo – naše prvo zajedničko putovanje. Ponio sam dres s brojem 9 iz Kijeva i poklonio ga Miji, drugi sam zadržao. Oboje su ostali u obitelji.”
Zašto je ta večer ostala ‘utakmica života’
Kijev je promijenio tijek kvalifikacija i simbolično označio početak Dalićeve ere. Hrvatska je tom pobjedom osigurala dodatne kvalifikacije i trasirala put prema Svjetskom prvenstvu. Za Kramarića, dvostruki strijelac u „utakmici života”, to je bila potvrda klase i mentalne čvrstoće – ali i simpatična anegdota o čokolinu koja je postala dio reprezentativnog folklora.
