Homoseksualnost je stoljećima bila zabranjena. Na “pedere” i “lezbe” se gledalo kao na nenormalne, bolesne osobe. Njihova je ljubav smatrana protuprirodnom. Svjetska psihijatrijska organizacija tek je 1972. godine s liste psihičkih poremećaja izbrisala homoseksualnost.
Od tada su lezbijke, gayevi, transrodne i biseksualne osobe dobili priliku za vlastitu emancipaciju i borbu za svoja prava. Do te mjere da je već 14 zemalja u svijetu legaliziralo istospolne brakove. Iako pitanje braka ni u tim zemljama nije u domeni osnovnih ljudskih i građanskih prava, ali je to regulirano tako zahvaljujući dobroj volji aktualne parlamentarne većine. Primjena u praksi je prilično rigorozna. Tako da je jedan gradonačelnik u Francuskoj koji je zbog prigovora savjesti odbio vjenčati dva muškarca morao podnijeti ostavku. Hrvatska LGTB zajednica također polaže pravo na istospolni brak, iako ni Kukuriku Obiteljski zakon to ne predviđa, a da o referendumskoj inicijativi udruge U ime obitelji i ne govorimo. Zbog toga je zanimljiv jedan članak objavljen ovih dana u Sjedinjenim Američkim Državama koji govori o tome što poslije istospolnog braka.
Ugledni New York Times objavio je proglas pod naslovom: “Daljnji koraci nakon istospolnog braka: nova strategijska vizija za sve naše obitelji i veze”. Tekst je potpisalo više od tri stotine LGTB aktivista, umjetnika, novinara, odvjetnika i profesora s najuglednijih američkih sveučilišta. U tom se proglasu izričito kaže da je zalaganje za homoseksualni brak samo dio šireg nastojanja da se uvedu i legitimiraju i druge, još raznolikije vrste obitelji. Tvrdi se da se razni oblici organiziranja obitelji nikako ne daju uklopiti u samo jedan postojeći kalup i kako načini formiranja obitelji ne poznaju nikakve granice. Stoga se zahtijeva da se dopusti “cvjetanje tisuću cvjetova”, te da država prizna alternativne oblike obitelji. Od onih s više od dva seksualna partnera, pa sve do inovativnog obiteljskog aranžmana u kojemu homoseksualni par odluči stvoriti i podizati dijete zajedno s nekom drugom homoseksualnom osobom ili parom, u odvojenim
domaćinstvima.
Mi u Hrvatskoj smo naviknuti dobronamjerno prihvaćati sve novosti koje dolaze sa Zapada, često bez potrebnog kritičkog odmaka. I ne pitajući se kuda to zapadna civilizacija ide u odnosu na Staru damu Europu i njezine kršćanske, tradicionalne vrijednosti na kojima je utemeljena. Živimo u burna vremena globalizacije kada se svijet sve više ujedinjuje. Tim više je važnije postaviti pitanje oko kojih temeljnih ljudskih i obiteljskih vrijednosti? (Giancarlo KRAVAR)
