Riječ, koja se sve češće čuje na ovom prostoru. Jasno, sama po sebi nije ni dobra ni loša. Nisu riječi te koje unose nemir, zbrku ili utjehu, riječi su pasivne. Način kako ih slažemo, kako ih i kada izgovaramo, to jest, kompozicija riječi u vremenu je ta koja daje dinamiku, koja naviješta dobro, ulijeva nadu ili unosi nemir i zlo. Riječ, sama po sebi nije ni svijetlo ni tama.
Svi ljudski događaji počinju od riječi. Riječi su u društvu potakle mnogo promjena, iste su često puta značile sve – i početak i kraj. I zato se mora biti oprezan kod uporabe riječi, oprezan u izgovoru, određen u slaganju riječi. Riječ može biti naročito pogubna u nestabilnom društvu, gladnom društvu i u društvu bez budućnosti.
U zadnje vrijeme sve češće čujemo riječ “etnički”. U rječniku stranih riječi Bratoljub Klaić (1990) stoji: etnički grč. (ethnikos – koji pripada narodu, narodni) narodnosni, po narodnosti; koji se odnosi na narod; povezan s pripadnošću nekom narodu, s njegovom kulturom…Dakle kao što je već rečeno riječ je u opisu značenja neutralna, nije ni “zla” ni “dobra”.
No, ta se riječ pojavljuje s točno određenim ciljem i u određenom vremenu, skoro kao uputstvo. U početku tiho, jedva čujno, pa postepeno sve jače i sve određenije. Sada je već skoro prijeteća. Čujemo kako su nam krivi za stanje u zemlji – neetnički Hrvati.
Zna se da nekvalitetnim i lošim vladama odgovara nestabilna politika i nesigurno društvo, zato moramo biti oprezni. Na nekim predizbornim skupovima čuje se retorika dostojna 1991. Od vladajuće garniture nećemo doživjeti da smiruju tenzije osim verbalno ali ne suštinski.
Obično zlo počinje tiho i nenasilno, no, mene ne plaši riječ već sadržaj kompozicije. Nagledao sam se u životu dosta zla, rođen san u samo praskozorje svjetskog rata. Kao dijete doživio sam rat, užasan rat. Poraće je bilo još gore i brutalnije. U tom poratnom vremenu su se događale grozne stvari. Bilo je dovoljno da se nekoga optuži za kolaboracionizam pa da optuženom bude “suđeno” bez suda. Ljudi su se teško rješavali optužbi ma koliko banalne i nerealne bile.
Paralelno s mračnim rječnikom organizira se u Hrvatskoj stranačka vojska. Ta paravojska nosi crne uniforme (od kuda baš crno?) i zaštitne prsluke. Pod kontrolom je lica kojeg u svojoj sredini ne bi podnosilo napredno i civilizirano društvo.
Ovo društvo nema razvijenu samokontrolu. Sigurnosne službe u RH nisu baš na nekom umirujućem glasu. Policija se bavi prvenstveno sitnim prekršiteljima, sudovi su spori i neefikasni a Ustavni sud se komotno može nazvati oproštajni sud.
Građaninu se baš ne garantira neka sigurnost. To dokazuje i nedobivanje plaće i kada se radi, kao i ova slobodno formirana paravojska koja je formirana bez društvenog nazora i prepuštena samovolji osnivača. Uniformirane individue koji su tobože formirane za stranački dekor, moš’ mislit! Jest da se građane na ovom prostoru nazivalo “stoka sitnog zuba”, to jest, životinja koja se baš puno ne zamara mislima. No, što je previše – previše je. Posebna je priča od kuda silan novac da se vojska “za dekor” ustroji i održava i zašto zaštitni prsluci? Ne služe valjda ti prsluci samo kao modni dodatak?
Sve slične paravojske su se osnovale po istom uzoru. U početku je to samo za “stranački dekor”, zatim su se ovlasti (potrebe?) povećavale. Prvo se stavljaju u službu uvođenje reda u stranci. Zatim služe za uvođenje “reda” prema nepodobnim skupinama, a u te skupine u HR spadaju; neželjeni susjedi, komunjare, fašisti, muslići, balije, trofazni, neetnički Hrvati i niz drugih “od kojih potječe zlo”! Zatim se uz blagoslov vlasti upotrebljavaju za gušenje štrajka. Štrajk je nepropisan a ugrožava izvršenje isporuke.
Nedaleka povijest Njemačke nam o tome daje dobru pouku. Hrvatsko društvo nije njemačko društvo tridesetih prošlog stoljeća, ali ipak nije pametno igrati se šibicama u barutani. Sjetimo se samo Noći dugih noževa i Kristalne noći. Dva događaja u kojima su u prvom planu bile uključene stranačke vojske (SA kao ni SS nisu podlijegale kontroli državnih tijela). Vojske su odgovarale samo svome vođi, ne narodu (preko parlamenta), ne vrhovnom komandantu. Netko će reći da uspoređivati veliku Njemačku i tadašnje stanje u istoj ne priliči današnjoj Hrvatskoj. Slažem se s time. No, ne zaboravimo da se užasni zločini u velikoj Njemačkoj mogu i te kako uspoređivati s užasima u maloj Hrvatskoj za vrijeme nedavnog građanskog rata. Da, to se ipak dogodilo. Zločini u maloj Hrvatskoj su bili teški i stravični. Izgleda da veličina zemlje na zlo nema bitnog utjecaja.
