Ivan Pauletta: Kruh

foto: Ivan PaulettaKruh se mijesio, jasno, u kući. Mijesio se od brašna dovezenog iz mlina. Na mlin bi se išlo vozom, zajedničkim vozom na kojem su bile vreće pšenice obično od više familija. Prethodno bi se dogovorio termin s mlinaricom pa čekanja nisu bila duga. Čekanja na mlinu su uvijek bila ugodna, odmarajuća i zanimljiva. Malo se popričalo sa ženom iz susjednog sela. Informacije su išle od usta do usta bile su jako vrijedne, i uvijek su bile ugodan materijal za raspravljati o kada se vrate doma. Bilo je to vrijeme bez radija i bez TV koje će danas dugim serijama oduzimati mnogo vremena domaćicama.
Vreća od suhog čvrstog platna, redovito bijele boje, se punila brašnom i vraćalo kući. Vreće za pšenicu su bili svijetlo smeđe boje i ispletene od jute. Nisu sve žene išle na mlin, obično bi dvije žene uzele vreće pšenice za nekoliko familija. To se nije nikada posebno plaćalo, išla je usluga za uslugu.
Mlinarica bi se plaćala novcem. Voz i pripadajuća vuča se obično plaćala kakvom protuuslugom, rijetko kada novcem. Novac je bio redoviti nedostatan a trebalo ga je za mnogo stvari. Novcem se podmirivao porez (števure), plaćao doktor i lijekovi (medig i medižine) ili kupovao petrolej, šibice (frminanti), komad kože za đonove (šole) ili koja krpica za ukućane ili za kuću…
Kruh se mijesio rukama, zar treba reći da su ga mijesile ženske ruke. Na stolu na kojem bi se postavila daska za miješanje, postavila bi se manja deka, a dasku položilo na istu. Daska za miješanje je imala s jedne strane poveći rub koji je sprečavao da daska, prilikom miješanja klizi po stolu. Sama daska je u jednom uglu imala rupu koja je služila da se ovjesi na zid do slijedeće upotrebe.
Ogromna većina poslova u kući su bila predestinirana za žene. Muškarci su imali namijenjene fizičke teže poslove, sječu drva u šumi, radovi u kamenolomu, ribarenje…Neka me generacija moga oca ne shvati krivo ali žene su redovito više, mnogo više i mukotrpnije radile nego muškarci. Čistoća kuće, briga za nemoćne i djecu te kuhanje oduzimalo je jako puno vremena. Na čistoću se mnogo, skoro manijakalno pazilo, a bila su to vremena bez tekuće vode, bez deterdženata i s peglom na žar. Tada se stalno spominjala izreka, skoro kao mantra, “u crikvu možeš ič i zakrpan ali nikako šporak”
Mijesiti kruh je bila uobičajena radnja tako da se znalo koliko treba brašna (muke) koliko vode i koliko kvasca. Kruh se mijesio dva ili tri puta na tjedan (šetimanu). Umiješano tijesto se oblikovalo u manje forme to jest u bige ili u štruce. Bige su duguljaste a štruce imaju okrugli oblik. Tako formirano tijesto se spremao na dugačku dasku i dobro pokrio s bijelom krpom i s više slojeva deka. Prije nošenja u peć tijesto se kratkim potezom noža zarezao po gornjoj srani bige ili štruce. U dogovoru s pećaricom, kruh se nosio u peć. Svaka peć je imala, u natkrovljenom dijelu, nekoliko iz zida izbačenih plosnatih kamena zvanih penjačica. Tu se daska s umiješanim tijestom ostavljala na brizi pećarici.
Pećarica koja je vodila brigu o peći naložila bi prije donošenja kruha peć. Ložila bi sa donesenim suhim crnikama. Vatra je vođena tako da se peć postepeno zagrijava do potrebne temperature. Pri kraju loženja mali preostali kup žara i pepela bi se pomeo sa strane peći do otvora same peći. Trebalo je prije umetanja umiješanog tijesta dobro pomesti peć da se na kruhu ne zalijepi pepeo ili komadići žara.
Vratašca peći, izrezana u obliku “volte” su bila izrađena od lima, a na sebi su imali ručku kojom su se vratašca postavljala ili odstranjivala s otvora peći. Svaka je peć imala svoje vrijeme loženja i vrijeme držanja kruha u peći. Ne sjećam se da je ikad kruh pregorio ili da je ostao sirov-nepečen. Za izvršenu uslugu pečenja, pećarica je bila plaćena manjom bigom kruha.
Uziman si slobodu prepisati i prevesti moment vađenja pečenog kruha iz knjige “Istria Romantica” od više autora; “Kada je svod pećnice postao bijel od loženja, punila se peć oblikovanim tijestom. Tri četvrt sata kasnije spuštala bi se djeca, kao jato golubova, privučenim opojnim mirisom tek pečenog kruha. Sjećam se mirisa kruha pečenog na crniki, kruh koje si danas ne možemo okusom i mirisom zamisliti. Nije sve što je nekad bilo, bilo loše kako se nažalost često misli.