Od silne nakupine falične sive materije koja se okupila pod egidom “Vlada” možemo i dalje očekivati trampavi karneval. Ti mudraci su kadri svašta loše učiniti a svako dobro pokvariti.
Tako je predsjednik vlade opet odlučio putovati. Valjda misli biti u koraku s gospodinom predsjednikom “mlačna vodica” koji također stalno nekud putuje. Ne, nema se što reći za putovanja kao takva. Istina i ne zanimaju nas toliko ta putovanja sama po sebi. Zanimaju nas rezultati tih ne jeftinijih putešestvija. Skupa su ta putovanja i trebala bi nešto i doprinijeti stanju u zemlji. Putovanje uz životne družice i po kojeg ministra, uz to sva nužna siguranja, ne ispadaju baš jeftino. Koliko svako putovanje košta, to mi koji to plaćamo, ne smijemo znati.
Nakon nedavnog putovanja u Mostar i ovom putovanju u Australiju i Novi Zeland lako se može predvidjeti fijasko. Iz tih krajeva nitko nije tražio predstavnike Hrvatske, nitko ih ne poziva, nitko ih ne treba. Niti jedan klub Hrvata nije pokazao spremnost da se sastane s hrvatskim premijerom.
Da, može se izazvati domaćina da pošalje kurtoazni poziv i ako nema valjanog razloga za to. Za jednu od najbogatijih zemalja na svijetu ta protokolarna ceremonija neće biti neko značajno financijsko opterećenje. Za Hrvatsku, jadnu Hrvatsku, samo to putovanje predstavlja enormni trošak. Usput rečeno mala Hrvatska je ovog časa zadužena dva puta više nego cijela Jugoslavija pred raspadom, Jugoslavija, koja je ipak imala nekakvu privredu, naspram Hrvatske koja je u tom pogledu skoro tabula rasa.
Opravdanje da se treba kontaktirati s “našim” iseljenim sunarodnjacima baš i ne stoji. Očevi te današnje generacije su pobjegli iz zemlje radi “blagodati i slobode” koje su nametnuli politika i ljudi čije je nasljeđe preuzeo SDP. Ti, kao novi ljevičari, nisu se nikada javno ispričali za silno zlo koje su njihovi prethodnici učinili. I sad bi oni posjećivali sinove tih, u biti potjeranih iseljenika.
Te osobe hrvatskog porijekla, koje žive vani, su izdašno pomogle u stvaranju nove RH. Kod toga su doživjele još jedno nemalo razočaranje. Vidjeli su kako su njihove novce popapali veliki domoljubi. A njima, kao ni nikome koji pošteno radi, novci ne padaju s neba.
Opravdanje da dugo nitko nije posjetio “te naše” ljude je kao i cijeli duhovni, etički i intelektualni potencijal premijera – jadan! Može se samo zamisliti, koliko bi trebali putovati predsjednici vlada na primjer Velike Britanije, Kine, Rusije, Italije, Španjolske i niz drugih zemalja čiji su potomci razasuti po cijelom svijetu?
Gore navedeni potencijali hrvatskog premijera se moraju povezati i s osnovnim bon-tonom. Taj bajni i trapavi kulturnjak glasno i pred kamerama izjavljuje “nećemo valjda kao Grčka”. To je nedostatak osnovnog kućnog odgoja. I takva nas individua vodi, takav nas niškoristi predstavlja. Žalim što živim u zemlji gdje su na vlasti takvi neuljuđeni tupavci.
U krajnjoj liniji smo za sve krivi mi, građani i birači. Dopustili smo vođenje zemlje osobama koje od prvog dana ne brinu o redu i ekonomiji zemlje, a to znači nebriga za prosperitet zemlje. Individue, koje ne znaju, a vjerojatno i ne žele spriječiti lopovluk u zemlji. Već godinama gledamo i slušamo tu bulumentu neodgovornih nesposobnjakovića. Jasno, tu ne ubrajam samo zadnju postavu. Preko dvadeset godina mijenjaju se nesposobni s još gorim nesposobnjakovićima.
Uz to nailazimo i na vrlo čudan mentalitet ljudi koji su istovremeno i žrtve tih garnitura. Građana, rođenih u totalitarizmu od roditelja, također rođenih u nekom totalitarizmu, koji se boje, koji imaju “respekt” prema toj kao “našoj vladi”. Vjerojatno bi tim osobama više odgovarao neki novi totalitarizam nego demokracija.
Dozvolit ću si slobodu da preuzmem natpis s jednog transparenta, nedavno nošenog na prosvjedima u Sarajevu, a ono glasi: “GRAĐANI KOJI POGINJU GLAVU PRED OVIM BANDITIMA NISU ZASLUŽILI DA IMAJU DRŽAVU”.
Na tom kartonu je sve rečeno, ne treba dodavati ništa drugo. Dali smo mi zaslužili da imamo drukčiju, bolju državu? Čisto sumnjam! (Ivan Pauletta)
