Jučerašnji rezultati izbora u Rijeci kao i prve reakcije njihovih sudionika navode nas na nekoliko zaključaka o riječkoj političkoj sadašnjosti i budućnosti.
Biračko tijelo sklono SDP-u podijelilo se između Sandre Krpan, Marka Filipovića i – Ive Rinčić. U pravu je bivši gradonačelnik Vojko Obersnel kada u prvom komentaru rezultata izbora krivca nalazi i u lošoj kampanji SDP-a, koja je zbunila birače jer se nikako nije mogla otrgnuti od konfrontacije bivšeg i sadašnje članice stranke. To nije bilo u potpunosti moguće izbjeći, jer su i ostali kandidati koristili taj klin za animiranje potencijalno vlastitog tijela, ali su svakako postojali načini da se to ublaži i da se esdepeovoj kandidatkinji, koja je inače odlično odradila turneju po mjesnim odborima, da više prostora za promociju sebe i koalicije koju predvodi.
Marginalizacija partnera
Druga mana SDP-ove kampanje koja se odrazila na rezultate izbora jest potpuna marginalizacija ostalih partnera u koaliciji koji se takoreći nisu ni vidjeli ni čuli. Kada njihova stranka ide u koaliciju s jačim partnerom, birači određena stranke žele i u kampanji čuti od njenog vodstva zašto se to radi, kakvo je mjesto njihove stranke u toj koaliciji i kakva je korist od tog angažmana. Ako to izostane jer glavna stranka postaje jedini nosilac kampanje, ako dakle ne dobiju uvjerljive razloge za sklapanje koalicijskog aranžmana birači mlađih partnera mogu apstinirati od izbora ili potražiti neke druge kandidate i političke grupacije bliže njihovim interesima. Nema nikakve sumnje da je jučer bilo i toga.
SDP-u je, da zaokružimo analizu razloga loših izbornih rezultata ove stranke, na naplatu došlo i dugogodišnje loše unutarstranačko i poslovno kadroviranje kao i sve veći problemi u upravljanju gradom. Već godinama, malo po malo, padala je popularnost stranke u Rijeci, od izbora do izbora sve je bilo teže sklopiti i postizborne koalicije kako bi se formirala stabilna vlast. Kako se nisu nalazili načini da se taj trend preokrene, a i krivo se vjerovalo u neupitnu i bezgraničnu lojanost biračkog tijela, bilo je za očekivati i da jednog trenutka dođe do točke preokreta i SDP izgubi vlast u gradu.
Nužnost promjena
S druge strane, Iva Rinčić znalački je, praktički se ne osvrćući na druge kandidata, iskoristila procjep između Krpan i Filipovića sugerirajući biračima da je riječ o istoj politici koja daje sve lošije rezultate te da je nužna promjena. Smirenim i argumentiranim nastupima, predstavila se kao osoba koja može, bez petljanja ideologije u kampanju i vlastite ideja o budućem vođenju grada, biti nositeljica i garant tih promjena. Sudeći po njenih neočekivanih čak 41 posto glasova uspjela je u tome. Izuzmemo li Marka Filipovića, svi ostali njeni protukandidati dobili su u prosjeku oko četiri posto manje glasova nego liste koje su predvodili. I s lijeva, Krpan i Zelič, i s desne, Vukorepa i Mandić. To znači da je dobar dio birača bez obzira na svoj svjetonazor i političke preferencije u njoj vidio najbolju kandidatkinju za gradonačelnicu koja će pokrenuti promjene.
Protukandidat Ive Rinčić u drugom krugu Marko Filipović izvukao je maksimum iz svoje „osvetničke” kampanje. Pomrsio je račune SDP-u i Sandri Krpan, jer da se on nije odlučio kandidirati bilo bi to posve drukčije miješanje karata, te je izborio priliku da u drugom krugu pokuša ostati na mjestu gradonačelnika.
Da bi pobijedio trebat će mu puno više od podrške pojedinih ljevičarskih hejtera s društvenih mreža koji sada navijaju za njega prokazujući Ivu Rinčić kao „igrača” HDZ-a. Oni koji tako razmišljaju trebali bi poslušati Vojka Obersnela koji je u izbornoj noći, komplimentirajući pobjednici prvog kruga, izjavio da konačni izbor Rinčić za gradonačelnicu ne bi bio katastrofa za Rijeku. A Obersnel svakako nije „trojanski konj HDZ-a”.
Ova njegova izjava, međutim, uz koju je išla i rečenica da se SDP treba pribrati i početi ozbiljno raditi na svom povratku na vlast, predstavlja svojevrsni „mig” korpusu od 20 posto biračkog tijela koje je jučer stalo iza liste predvođene SDP-om za koga bi trebali glasati u drugom krugu. Iako je ionako jasno da nitko u SDP-u neće ni mrtav dati podršku Filipoviću.
Minimalne šanse Filipovića
Istodobno, teško je predvidjeti da će biračko tijelo Možemo!, HDZ-a i Mosta, ako uopće izađe na glasanje za dva tjedna, unisono stati iza Filipovića. Vodstva ovih stranaka, ako se i budu oglašavali o drugom krugu izbora, vjerojatno će pozvati svoje birače da glasaju po savjesti. To sve zajedno znači da su šanse Marka Filipovića da ostane na mjestu gradonačelnika minimalne. Ne znači da ih nema, ali ako Iva Rinčić u dva tjedna ne napravi neke fatalnu grešku – što je s obzirom na njen stil političkog nastupa i govora gotovo nezamislivo – kao najprihvatljivija biračkom tijelu i s lijeva i s desna političkog spektra može se nadati konačnom uspjehu.
U nedjelju, 18. svibnja 2025. godine, bez ikakve sumnje, otvorena je nova stranica u političkoj povijesti Rijeke. SDP je ostao bez gradonačelničkog mjesta i vlasti u svojoj dojučerašnjoj utvrdi, a nakon pola stoljeća Rijeku bi, što ćemo definitivno saznati 1. lipnja, ponovno mogla voditi gradonačelnica. I to se, eto, dogodilo.
