Home Kolumne Izet Medošević: Na zapadu ništa novo

Izet Medošević: Na zapadu ništa novo

849
0
Piše: Izet Medošević
Piše: Izet Medošević

Prošlo ljeto imao sam privilegiju proputovati obalama žive i vesele Itaije, nadmene i prljave Francuske te neposredne i ponosite Katalonije.
Radovao sam Kataloniji jer je ta zemlja ili pokrajina, kako hoćete, za mene još kao mladog punkera predstavljala zemlju revolucije i otpora klerofašizmu, vođenom za vrijeme Španjolskog građanskog rata. U Španjolskoj su se borili velikani poput George Orwela, Hemingweya, Broza i mnogih drugih…Orwel je Kataloniji posvetio roman a The Clash pjesmu. Tako da ne čudi da sam unaprijed imao sliku Katalonije kao obećane zemlje. I nisam se prevario. Zemlja poštenih, mirnih i ponositih ljudi, pritom civiliziranih. Uređeno, a bez trunke one naše poznate malograđanštine. Ti ljudi se ne srame rada..
Šetajući Figueresom, rodnim gradom Salvadora Dalija, uz bok mi je protrčala polugola grupica petogodišnjaka! ..“Ovo je buraz ko Pehlin na moru“ – našalio sam se s prijateljem!.
Što se tiče same političke situacije u Španjolskoj, priznajem da opasno podsjeća na naš scenarij od prije 25 godina. Bilo bi lijepo da hrvatska vlada pošalje grupu povjesničara, novinara i ratnih veterana u Barcelonu (ipak je tamo kip Janka Polić Kamova) da na temelju naših iskustava podijele par savjeta kako da Katalonci izbjegnu pogreške u svom nacionalnom zanosu. Iako je situacija tamo malo drugačija: Naime njihovi separatisti nisu desničari već ljevičari, tako da nema straha kod manjina. Madrid pak upozoriti da ne bude krut i isključiv kao ostavljeni muž, jer će i on najebati ako se krv prolije. To bi im mogla objasniti delegacija iz Beograda. Bilo bi to čestito i svakako manje licemjerno od izostanka podrške Kataloniji od strane Hrvatske vlade…Mi (narod) htjeli smo prije dvije dekade isto što i oni sada, a trenutno držimo stranu pro-španjolskoj politici. Ne mislim tu naravno na stanovništvo nego na našu političku elitu koja je svakakva samo nije narodna. Tako da Katalonijo i Kastiljo uči od nas, Srba i Hrvata i možda prođeš kao Češka..
Što se tiče glavne nevolje našeg društva, a to je ekonomija, tu nemam što napisati dok ne budemo imali svoju narodnu banku koja će regulirati nastanak i protok novca.
Da mi fino tiskamo svoje novce i investiramo ih u projekte koji će napraviti dodanu vrijednost. U tom slučaju mogli bismo instalirati svojevrsnu hiperinflaciju na rok od 6.mjeseci. Staviti jedno nulu na dohotke zaposlenih, dok bi cijene i krediti građana ostali isti..Stvar riješena i uredno otplaćena. Sve dok trebamo posuđivati strani novac, pretvarati ga u kunu džaba nam države jer to nije suverena država. Što će ti država ako nemaš kontrolu nad štampanjem novca? Još nam sad žele oduzeti kunu i uvesti euro?!! To je u najmanju ruku pitanje za referendum. Zato Island gledam kao zemlju na koju se treba ugledati, a ne na recimo Austriju. Postoji sistem za zauzimanje država i njihovih resursa od strane velikih sila, bile sile državne ili multinacionalne koju su izmisli Amerikanci sedamdesetih godina. Sistem je dobro opisan u knjizi Economic Hitman.
Ide otprilike ovako: Prvo probaš s korupcijom. Potplatiš ili ucijeniš političke elite da ti predaju kontrolu nad zemljom. Ako to ne ide, jer si naletio na nekog ispravnog državnika s odanom administracijom, potplatiš medije i opoziciju da ga politički maknu, izborima ili pučem. Ako ni to ne ide jer je narod uz njega, šalješ šakale, tj. komandose da ga presele u vječna lovišta, A ako ni to ne uspije jer ima predobro osiguranje šalješ vojsku. To se dogodilo Sadamu zbog eura i Gadafiju zbog afričkog dinara čim su se drznuli dirnuti u monopol petro dolara i s njima je priča vrlo brzo završila, a nama ostaje da se nosimo s priljevom stanovništva iz Afrike koje prolazi kroz razrušenu Libiju. Sve to nam govori da nije lako i bez rizika otkantati strane banke i postaviti vlastiti financijski sustav. Pogotovo što su hrvatske banke kupljene legalno. Naše vodstvo je “zna se”, odavno kupljeno, s druge strane i strah ih je napraviti nešto bitno u interesu naroda jer se to po logici kosi s interesima njihovih gazdi. Znači, načekat ćemo se. Što se tiče Agrokora, pao mi je na pamet filmski scenarij: narod šutke okreće leđa vladi što se tiče novih poskupljenja. U nemogućnosti da vlada otplati dug Rusima, njihova mafija (bivši KGB) utrpaju sve umiješane u aferu Agrokor u gepeke (za razliku od nas oni znaju koji su to točno ljudi i tko je što radio) i učine nam uslugu pošto ih se mi ne možemo riješiti. Rusi ne mogu kazniti narod pošto znaju da narod nije kriv. Al to je ipak previše naivna bajka.To good to be true. Predobro da bi moglo proći pod relnost. Vlast je u manjini i napada gerilski. U slučaju da računi ili ovrhe svim građanima stižu na određeni dan moglo bi se reći: neću platiti. Solidarnost bi prošljakala…Ovako tebi račun ili ovrha danas, meni za šest mjeseci, onaj treći se nada da njemu možda neće doći i tako to ide. Razjedinjeni smo laki plijen vukovima.
I na kraju malo dobrih vijesti.Vidim da su studenti s filozofskog ponovno aktivni. Zavijorila se crvena zastava pa je poslije skinuta i to je sve cool. U zemlji koja ima radikalnu desnicu kakvu ima Hrvatska, a i sve zemlje Balkana, radikalna ljevica sa zubima je baš dobrodošla. Ravnoteža stvari je najbitnija. Znam da mnogi od studenata a i profesora idealiziraju socijalizam i koji sam naivno i ja u sam ga u mladosti idealizirao. Poanta je da uz Marxov Kapital ide i 1984. te 7 000 dana u Sibiru Karla Štajnera kako bi se dobio uvid u opasnu praksu crvenih revolucija….Što se tiče same jednakosti, tu sam slab. Tj. nejednak. Jednaka prava za sve i jednake prilike za sve – zvuči odlično, ali nismo jednaki. Zamislite da jesmo. Rad ne bi značio ništa, talent također. Point i je da ne budemo jednaki. Čovjek treba težiti boljem a ne gledati dal je prešao crtu iza koje svi ostali. Različiti smo, i to ne samo kad nam pase nego uvijek i zauvijek. Tko pronađe izvediv sistem u kojem caruje socijalizam, a nagrađuje se individualnost neka mi se javi. Očito da je današnja generacija mnogo politički osvješćenija. Mi smo, iako je bio rat, bili više okrenuti sebi i duže ostali djeca.
Kada bi u 90 tima mediji osudili Kevin Spaceya? Pa nikad! Draž Hollywooda je i bila u tome da radiš što hoćeš, na ništa ne misliš, a pun si love kao brod. Besplatni sex, drugs & nroll u neograničenim količinama. Harem u vili s bazenom sa zdjelom kokiške! To je nagrada za uspjeh u Hollywoodu. Dionizijski raj. U suprotnom: zašto uopće uspjeti u Hollywoodu? Bolje ostati u Zajcu na stalnoj plaći. Ali ako je i dolijao Hollywood, nećemo sad zbog njega plakati, dao je svoje. Zapravo on i nikad nije ni bio stvaran. Ne treba nam više tvornica snova. Internet je upalio svjetlo i sva je prljavština, nevidljiva u mraku uz svijeće, postala vidljiva. Ako ništa, nitko nam ne može više lako prodati snove, opekli smo se. I neka smo. Sad smo oprezniji a time i pametniji. Samo da potrajemo i izdržat ćemo ovu Saharu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here