Djeca su najvažnija stvar u životu svakog roditelja, ona su osnova svega i kruna života. Uče nas što je bezuvjetna ljubav, čine nas potpunima, uče nas da budemo bolji, zreliji i odgovorniji.
Zbog svega toga naš život prestaje biti individualan i postaje apsolutno zaštitnički prema onom blagu o kojem ćemo se brinuti i nesebično ga čuvati. No, često se pitamo što bi bilo s nama da iz nekog razloga naše blago nestane iz naših života? Možete li zamisliti život, a da ne znate ništa o toj osobi za kojom ste bili budni, koju ste voljeli najviše na svijetu?
Upravo to doživjela je Gabriela Suarez kojoj se život promijenio u trenu te joj je priredio nevjerojatne stvari udarivši je tamo gdje najviše boli. Njena sudbina je priča o očaju, tjeskobi i patnji.
Gabriela Suarez nikada nije pomislila da se običan dan može pretvoriti u pakao. Sina Berarda odvela je u vrtić ne sluteći da će zbog jednog trenutka nepažnje izgubiti trogodišnjeg sina. Odmah su je obuzeli očaj i neizvjesnost te je više od tri sata bezuspješno tražila posvuda dijete, dok su joj u potrazi pomagali ostali roditelji.
Dane ove majke provodila je u očaju, a policija je bezuspješno tragala za dječakom. Prošlo je dosta vremena, već 10 godina, a neutješna majka ništa nije znala o svom sinu.
Ta misao nikako da ode, a čak ju je ta ista misao tjerala od muža sve do konačnog rastanka. Tu je misao već smatrao više opsesijom nego stvarnošću, a sukobi su bili neizbježni.
Promijenila se i Gabrijelina stvarnost, koja se s vremenom povezivala s udrugama za traženje nestale djece i skloništima. Obitelj, prijatelji i terapeuti počeli su predlagati mogućnost razmišljanja o pružanju te unutarnje ljubavi drugom djetetu koje bi mu, iako nikada neće zamijeniti Bernarda, moglo dati još jedno značenje i ohrabrenje na putu naprijed. Mnogi su joj savjetovali da razmisli o posvajanju drugog djeteta.
Kako je Gabriela obilazila mjesta gdje ima djece bez roditelja, upoznala je dječaka Tomasa koji joj je privukao pažnju čim ju je ugledao.
Tomaš je u ovom mjestu bio nekoliko godina, računali su da je imao između 13 i 14 godina. Tomas bi sate provodio sjedeći u kutu, šuteći i s olovkom u ruci crtajući.
Kao što je bilo logično, Gabriela nije oklijevala prići i započeti, kako je kasnije komentirala, njezin prvi pristup koji je započeo jednostavnim pitanjem: “Želite li mi pokazati taj lijepi crtež?”
Empatija između njih dvoje bila je velika, a povezanost se osjećala u zraku. Thomas joj je pokazao svoj crtež na kojem je bila žena sa širokim osmijehom.
Zatim je uslijedilo neizbježno pitanje “tko je to?”. Thomas je odgovorio: “Ovo je moja sretna majka, dok se jednog dana nije naljutila, ali želim je uvijek pamtiti sretnu”. Gabrijela se nije libila ponovno upitati: “A gdje ti je sad mama?”, na što je Tomas slegnuo ramenima i počeo plakati, a jedno drugo su snažno i toplo zagrlili.
Upravo u tom trenutku Gabriela ga je odlučila posvojiti i pružiti mu ogromnu ljubav koju je imala. Thomasov liječnik mu je rekao da je to prvi put da ga vidi nasmijanog i toliko otvorenog prema nekome. Stoga je kroz procedure započeo njihov zajednički život.
Prvi trenuci bili su najteži, jer su se Gabrijela i Tomas navikavali jedno na drugo. No ubrzo su se zbližili i postali jedno. Thomas se nasmiješio svaki dan i počeo voditi ispunjen život.
Jedne noći Gabriela je prilazila svojoj sobi, a onda je čula Tomaša kako pjeva pjesmu. Gabriela je odmah počela plakati i prišla svom mališanu, jer je znala za tu pjesmu. Ta je pjesma bila uspavanka koju je sama izmislila i koju je svake večeri pjevala svom Bernardu, prenose španjolski mediji.
Gabrijela je odmah posumnjala i pokrenula proceduru DNK analize. Nestrpljivo su čekali rezultate, a onda su saznali da je Tomas zapravo Bernardo – dječak koji je izgubljen prije 10 godina.
Puno pitanja i nedoumica, sve dok mu Bernardo nije rekao da ga je uzela žena i nakon što je neko vrijeme živjela s njim, jednog dana ga je ostavila u udomiteljskoj obitelji.
Danas žive jako sretno zajedno i proveli su sve postupke kako bi Tomas dobio prezime koje mu odgovara, a jedina promjena je što se umjesto Bernardo odlučio i dalje zvati Tomas jer je s tim imenom odrastao i našao svoj pravi život s njim, piše Mundo Positively.
