Home Mozaik Izoliran u staklenom kavezu od 1979.: Ovako živi pravi Hannibal Lecter

Izoliran u staklenom kavezu od 1979.: Ovako živi pravi Hannibal Lecter

309
0

Milijuni ljudi koji su gledali film “Kad jaganjci utihnu” u režiji Jonathana Demmea s Jodie Foster i Anthonyjem Hopkinsom u glavnim ulogama, vjerojatno nisu ni znali da je glavni lik, Hannibal Lecter, inspiriran stvarnim likom. I ubojica je još živ.

Ali, kao i u mnogim drugim prilikama, stvarnost je čudnija od fikcije. Pravi Lecter je Robert Maudsley (68) koji se smatra najopasnijim zatvorenikom u Velikoj Britaniji. Kao protagonist filma, živio je 43 godine u zatvoru Wakefield, izoliran u neprobojnom staklenom kavezu, dimenzija 5,5 x 4,5 metara, jedinstvenom u svijetu. Jedino prirodno svjetlo dobiva za vrijeme dok mora izaći na tjelovježbu, ali ne održava kontakt ni s kim od zatvorenika, već samo sa šestorice stražara koji ga čuvaju.

Jedini namještaj u njegovoj ćeliji su stol i stolica, oba od komprimiranog kartona, a WC i umivaonik čvrsto su pričvršćeni za pod. Maudsleyin krevet je betonski kamen, a vrata od čvrstog čelika, otvaraju se unutar kaveza unutar ćelije. Kavez je okružen debelim prozirnim akrilnim pločama i ima mali otvor na dnu kroz koji čuvari predaju njegove obroke serijskom ubojici.

Rođen je u Toxtethu (Liverpool) u lipnju 1953. i svoje rane godine proveo je u Katoličkom sirotištu Merseyside s trojicom svoje braće. Njegova majka bila je ovisna o kokainu, a otac je imao problema s alkoholom. Otac ih je godinama izlagao fizičkom zlostavljanju. Maudsley je prošao najgore jer je često stao u obranu svoje braće, što bi naljutilo oca i strože ga kaznilo.

Bio je zatvoren u sobi i po šest mjeseci, a jedini posjet bio je kada bi u sobu ušao otac da ga premlati. “Bili smo zlostavljani gotovo svaki dan. Gotovo uvijek su nas tukli i slali u sobu”, objasnio je jednom prilikom, rekavši da su se “najviše pamtile batine. Jednom sam bio zaključan u svojoj sobi na šest mjeseci. Moj otac je samo otvorio vrata da me udari. Mislim da je to radio između četiri i šest puta dnevno. Jednom mi je slomio zračnu pušku na leđima.”

Sa 16 godina prebačen je u udomiteljstvo u Londonu, a to je razdoblje u kojem je počeo koketirati s kokainom i marihuanom. Kako bi platio drogu, počeo se prostituirati. Nakon nekoliko pokušaja samoubojstva, bio je prisiljen potražiti psihološku pomoć. Liječnicima je rekao da je čuo glasove koji mu govore da ubije svoje roditelje. Također je priznao da je kao dijete bio seksualno zlostavljan.

Kasnije je otišao toliko daleko da je rekao da “da sam ja ubio svoje roditelje 1970. godine”, nitko drugi ne bi poginuo. Njegove žrtve bile su ubojice i pedofili. Ubijao je samo zločince, hladnokrvne i brutalne, neviđene.

Njegov prvi zločin i jedini zločin koji je počinio izvan zatvora bio je u dobi od 21 godine. Pedofil po imenu John Farrel kontaktirao ga je zbog seksa. Farrell mu je pokazao neke fotografije djece koju je zlostavljao i tako oslobodio Maudsleyjev bijes koji ga je vrlo silovito zadavio. Osuđen je na doživotnu robiju, a stručnjaci su zbog strašnih psihičkih problema preporučili da nikada ne bude pušten na slobodu.

Bio je to zločin koji bi ga odveo u psihijatrijsku bolnicu Broadmoor. Tu je počinio svoj drugi monstruozni zločin. Godine 1977. dogovorio se s još jednim zatvorenikom i uspjeli su zatvoriti Davida Cheesemana, osuđenog za pedofiliju, u njegovu ćeliju. Mučen je do smrti devet sati.

Ovaj zločin je bio razlog da je prebačen u Wakefield gdje su bili smješteni najopasniji zatvorenici u zemlji. no to ga nije spriječilo te je 1978. počinio još dva ubojstva. Prvi od njih bio je Salney Darwood, osuđen za mučenje svoje žene. Pozvao ga je u ćeliju i nasmrt izbo nožem.

Kasnije je pozvao još nekoliko zatvorenika, ali nitko nije prihvatio. Stoga je krenuo u lov na još jednu žrtvu i uspio stjerati Billa Robertsa, zatvorenog zbog silovanja sedmogodišnje djevojčice, u kut. Maudsley ga je ubio tako što ga je oštrom žlicom ubo u uho i mozak. Policajci su svjedočili da je pojeo mozak svoje žrtve.

To nikada nije dokazano, ali od tada će Maudsley biti poznata kao “Hannibal, kanibal”. Kada je Maudsley bio siguran da je Roberts mrtav, mirno je prišao zatvorskom čuvaru i rekao mu da će večeras biti dvoje manje za večeru i da neće dugo čekati na sljedeća ubojstva.

Nakon ovih zločina pronašli su način kako ga spriječiti da ikome naudi i u podrumu zatvora izgradili izolacijsku ćeliju od neprobojnog stakla. Ćelija je nazvana “staklenim kavezom” jer je bila vrlo slična zatvoru u kojem je držan film Hannibal Lecter.

Maudsley je Britanka s najdužim stažom u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva. Zaljubljenik je u klasičnu glazbu, ljubitelj čitanja, umjetnosti i poezije, ima visok IQ.

2000. godine tražio je skraćenje razdoblja u kojem bi trebao biti u izolaciji, ali je odbijen. Kako bi se bolje nosio sa usamljenošću, tražio je dopuštenje da igra društvene igre sa čuvarima ili mu dade papigu. Također je rekao da će mu, ako bude odbijen, dobiti kapsulu cijanida da okonča svoj život. Svoj 64. rođendan proveo je uživajući u igrici “Call of Duty”.

U jednom intervjuu je rekao: „Ne nadam se više ničemu. Nijedan službenik me ne zanima i brinem se samo da se, kad otvore vrata, što prije vratim u ćeliju. Mislim da bi policajac mogao zastati i malo popričati, ali to nikad ne učini. Ovo je kao da se vraćam u djetinjstvo, u sobu u kojoj sam bio zaključan šest mjeseci i to me proganja.”

Previous articleVoyager 1 je izvan Sunčeva sustava. Šalje misteriozne podatke
Next articlePavasović Visković: Nema opravdanja i nema razloga za napad na službenu osobu

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here