Home Kolumne Javne potrebe u kulturi: Sukobi interesa i financiranje podobnih

Javne potrebe u kulturi: Sukobi interesa i financiranje podobnih

2226
4

Zadnjih dana u riječkom Novom listu novinarka Kim Cuculić u nekoliko je zapaženih članaka analizirala raspodjelu sredstava iz programa Javnih potreba u kulturi Grada Rijeke za 2011. Opće je poznata stvar da se iz raspodjele sredstava za Javne potrebe u kulturi svake godine jasno isčitava koji su to umjetnici podobni, a koji su nepodobni. Podobni svake godine dobivaju značajna sredstva za svoje programe, dok se nepododnima dijele mrvice iz proračunskog tanjura. Ill, kako je to u svojoj izjavi Novom listu 31.12.2010. rekao Zvonimir Peranić, voditelj Teatra Rubikon: „Pojedini akteri na riječkoj kazališnoj sceni prisiljeni su uvijek volontirati ukoliko žele stvarati i iole imati mogućnost napredovanja, dok neki drugi za isti rad imaju uvijek plaćene honorare i mogućnost realizacije ideja, i samim time uvjete za razvoj i progres. (…) Kad prijavite program na europske fondove, dobijete detaljno obrazloženje vrednovanja vašega programa s ciljem da u sljedećoj prijavi budete uspješniji. U Hrvatskoj to nažalost nije slučaj.“

Naime, Odjel gradske uprave za kulturu tijekom godine objavljuje natječaj za financiranje programa za zadovoljavanje Javnih potreba Grada Rijeke u kulturi za sljedeću godinu. Po isteku natječajnog roka prikupljene ponude programa obrađuju Kulturna vijeća koja imenuje Gradsko vijeće Grada Rijeke. Zadaća Kulturnih vijeća je ocijeniti ponuđene programe te izraditi izvješće o odabiru ponuda za provedbu Programa javnih potreba Grada Rijeke u kulturi u sljedećoj godini. Na primjeru rada Kulturnog vijeća za dramsku umjetnost u prošlom mandatu, a kojeg su činile predsjednica Edita Karađole Šegvić, potpredsjednica Almira Štifanić, te članice Tajana Gašparović i Željka Turčinović vidi se sva draž ovakvog načina odlučivanja, Naime, prema portalu Dayline.info, „članice vijeća su bile„umiješane“ u programe koji su kroz natječaj Javnih potreba u kulturi za 2009. dobili gotovo 63% ukupnih financijskih sredstava za scenske djelatnosti.“ Riječ je o HKD Teatru i Festivalu malih scena koje vodi Nenad Šegvić, suprug tadašnje predsjednice vijeća. Nadalje, Dayline.info piše: „Željka Turčinović redovito sudjeluje kao članica žirija, a Tajana Gašparović kao voditeljica okruglih stolova na spomenutom festivalu. Za iste djelatnosti dobivaju i naknade, ali vjerojatno i putne troškove, smještaj i dnevnice. Za deset dana trajanja festivala to je pristojan honorar. Tako osim što su plaćene kao članice Vijeća za svoj upitan rad, plaćene su i honorarima iz sredstava koje su same sebi dodijelile. Nadalje postavlja se pitanje kako to da nitko iz Odjela za kulturu nije primjetio sve nelogičnosti. Sjednicima je prisustvovala i Višnja Višnjić Karković vodeća stručna suradnica , ali da stvar bude zanimljivija, tajnica MFMS je Višnja Višnjić Karković koja je ujedno i stručna suradnica u Odjelu za kulturu upravo za scenske djelatnosti.“

U članku „Provincijalizacija i amaterizacija riječke kulture“ od 3.1.2011. povjesničar umjetnosti i muzealac Berislav Valušek upozorava na sličan sukob interesa u sadašnjem sazivu Kulturnog vijeća za muzejsku djelatnost i likovnu umjetnost: „Potpredsjednici Vijeća, Branki Arh, financira se nekoliko programa, a Nemanji Cvijanoviću (član) programi u iznosu od 50.000 kuna, uz dodatak da je dotični voditelj Galerije SIZ koja djeluje pri udruzi Drugo more, pa ćemo navedenom iznosu dodati još 60.000 kuna za djelatnost te galerije.“

Udruga Drugo more ove je godine iz Programa Javnih potreba u kulturi dobila 60 000 kuna za programsku djelatnost Galerije SIZ, 25 000 kuna za Zoom festival, te 40 000 kuna za festival Moje, tvoje, naše. Udruga Drugo more javnosti je postala zanimljiva zbog podudarnosti njezina obilnog financiranja iz gradske blagajne s činjenicom da je voditelj udruge Davor Mišković suprug Slobodanke Mišković zaposlene u Odjelu za kulturu Grada Rijeke. Davor Mišković se također u kuloarima spominjao kao kandidat za upražnjeno mjesto pročelnika Odjela za kulturu Grada Rijeke.

Serija članaka Kim Cuculić u Novom listu izazvala je javna reagiranja prozvanih kulturnjaka koji su u današnjem broju Novoga lista nastojali demantirati navode iz članaka. Tako se Nemanja Cvijanović, član Kulturnog vijeća za za muzejsku djelatnost i likovnu umjetnost, brani izjavom: „Praksa je svih hrvatskih kulturnih vijeća pa tako i Vijeća za muzejsku djelatnost i likovnu umjetnost Grada Rijeke da, ukoliko član vijeća prijavljuje program, isti ne smije sudjelovati u vrednovanju svog projekta. Spomenuto vijeće ima pet članova, a kako bi vrednovanje prijavljenih projekata bilo provedeno u potpunosti korektno, uz članove vijeća prisutan je i jedan neutralni predstavnik Grada Rijeke, u ovom slučaju Plamena Šarlija, samostalna suradnica za muzejsko-galerijsku i ostale likovne djelatnosti.“ Koliko je objektivno i „potpuno korektno“ ovakvo vrednovanje u kojem za prijavljeni program člana vijeća glasuje četvero njegovih kolega s kojima četiri godine sjedi u istom tom vijeću, i koliko je neutralan predstavnik Grada Rijeke, dalo bi se diskutirati. Vjerujemo da su Cvijanovića pogodila prozivanja od strane Valušeka pa da se sljedeće godine, da bi otklonio svaku sumnju u sukob interesa i izvačenje vlastite koristi, neće prijaviti na natječaj o ishodu kojeg odlučuje vijeće kojega je – član. (sp)

4 COMMENTS

  1. Čitao sam reagiranje Cvijanovića i Miškovića, (Drugo more), u Novom Listu, te njihove argumente koji ne samo da su prozirni i jadni, već u slučaju Cvijanovića jako bezobrazni.Pitanje je od kuda tolika”hrabrost” kad se mali Nemanja usudio popljuvati skoro sve osim sebe i svog kolege Miška.Odgovor je u dobrim leđima od Grada pa do Novog Lista ili direktnije, tatice a u Miškovom slučaju ženice.Ne znam samo do kada će riječki kulturnjaci trpiti ovu dugogodišnju prevaru.

  2. e da, ma nova kapitalna investicija mora bit zatvor veličine stadiona … sve je veća potražnja …

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here