Je li Sveučilište centar izvrsnosti ili politički centar zabave?

Riječko Sveučilište spada pod Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a sa organizacijskog i upravnog stajališta trebala bi biti autonomna institucija što je jamstvo istrazivačke slobode i slobode misli. Kupnjom RiTV-a, a sada i najavom kupnje NK Orijenta, postavlja se pitanje vizije i strategije razvoja institucije koja bi trebala biti predvodnik društva znanja PGŽ pa i šire. Da i ne pričamo o ulozi recimo Tehničkog Fakulteta u procesu redindustrijalizacije…

Već i vrapci na grani znaju da novaca nema. Nema ga u Gradu nema ga ni u Županiji. Dok ga je bilo, nemilice ga se trošilo, a onda se počelo trošiti preko gradskih komunalnih tvrtki tako da su sve došle do gornje granice zaduženosti. Tko još posluje sa crnim brojkama?

Malo je čudno da u političkom spašavanju RiTV-a i NK Orijenta odjednom isplivava riječko Sveušiliste koje je na proračunu MZOS, a u isto vrijema se raspisuje natječaj za nabavku istraživačke oprema vrijedan 30 milijuna eura od čega će 85% sredstava biti financirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj dok RH sudjeluje sa samo 15% sredstava.

Je li riječko Sveučiliste u rangu nekog prestižnog američkog Sveučilista koji većinu novaca zarađuje na slobodnom tržistu gdje eto, uz košarkaške , nogometne, atletske, plivačke i bilo koje druge timove neminovno ide i sveučilisna televizija koja ulazi u domove stanovnika cijelog jednog područja? Naravno, ne moramo spomenuti da su takve televizije financijsko samoodržive jer su finacirane od reklama.

Naše Riječko Sveušiliste nije ušlo niti u prvih tisuću na Šangajskoj ljestvici svjetskih Sveučilišta pa se postavlja pitanja koju to viziju i poslovnu strategiju razvoja ima Sveučilište ako se odlučilo na kupnju RiTV-a i Orijenta ?

Onaj tko malo bolje prati kretanja u industriji i obrazovanju zna da su zemlje koju se postgle zavidnu razvijenost i industrijski napredak (Kina, Indija) krenule putem stvaranje Centara izvrsnosti (Center of Excellence ) koji su bili inicirani od strane centralnih i lokalnih Vlada s jedne strane te Sveučilišta i Fakulteta, s druge strane. Tim putem su krenule i druge „tigar“ zemlje, a ovakvi centri su i kičma njemačke industrije.

Centri izvrsnosti po definiciji su Centri multi-disciplinarnog primjenjenog istraživanja za specifična tematska područja kao što su recimo obnovljivi izvori energije, hidrologija i vodni resurs management, inteligentni transportni sustav, napredni materijali, nanotehnologija, polu-Vodići, bio-Medicinska instrumentacija, gospodarenje otpadom, bio-tehnologija, ITT, industrijski inženjering; napredna proizvodnja i puno drugih. Na temelju strategija razvoja osnivaju se ovakvi Centri izvrsnosti u kojima najbolji profesori i studenti rade na projektima gdje se razvijaju proizvodi i tehnologije zajedno sa domaćim tvrtkama. Ovakvi Centri ne mogu biti copy-paste jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti te treba pogoditi organizacijsku i upravnu strukturu koja će početi davati razultate u što je mogućem krećem periodu. U svijetu postoje primjeri gdje su već nakon 2 godine od ustrojstva ovakvih centara stvari krenule u pozitivnom smijeru.

Što reći na kraju nego da ova sadašnja Vlada kao i sve one prijašnje, uključujući tu lokalnu upravu i znanstvenu zajednicu, ne mogu naći recept privrednog ozdravljenja nacije. Zašto je to tako zadržati ću za sebe ali ‘I can’t get my head around it’ da politički centri zabave imaju prednost ispred centara izvrsnosti. (Riječki privredni barometar – Boris Bradarić)