Jeftino dam, samo da prodam!

Postoji jedan čovjek, užasno iritantan, koji je nekim čudom postao ministar, iako je sadašnji premijer rekao da ga neće imenovati ministrom zbog njegovog prizivanja zlih duhova. Da budem precizniji, MMF-a. Taj čovjek odaziva se na ime Slavko Linić. Odaziva se i iritirajućim piskutanjem, za kojega stručnjaci tvrde da oponaša ljudski govor.

Otkada je zasjeo u ministarsku fotelju, on marljivo radi na tome da građane Hrvatske uvjeri koliko je veliki ljevičar. Njegova ljevičarska veličina može se mjeriti s veličinom vilice u lijevoj ruci moćnika s Wall Streeta. Iako je vjerojatno da oni koriste vilice izrađene od plemenitijeg materijala.

Najavio je dotični kako “ozbiljno” razmišljaju (ne znam je li mu to moć udarila u glavu pa o sebi govori u množini ili stvarno misli da mu netko vjeruje da ga je briga za još nečije mišljenje) o povećanju PDV-a, a da isto tako “ozbiljno” razmišlja(ju) o uvođenju poreza na imovinu. Ne znam, stvarno, čemu u tom kontekstu služi riječ “ozbiljno”. Vlada nekakvo naivno uvjerenje da bi ministri trebali odluke donositi trezveno, ozbiljno, a ne reći “ma to sam se ja samo zajebavao, nisam ja to ozbiljno mislio”. Slavko kao da ima potrebu uvjeriti nas da je ozbiljan, a već to je sumnjivo.

Možda je mislio da je ozbiljan taman toliko koliko i ministri u prošloj koalicijskoj vlasti koji su postali poznati po zakonima koji su ponekad trajali čak i tjednima i u čast kojih su na graničnim prelazima tekli potoci mlijeka.

Jedno je sigurno, oko poreza na imovinu je siguran. On, naime, usprkos tome što 40-ak godina radi na mjestima koja donose daleko iznadprosječnu plaću, nema nikakve imovine. Siromašniji je od velike većine onih koji kopaju po kontejnerima da bi preživjeli. Tko je njima kriv što nekom nesrećom imaju stan koji su zaradili dok su dobivali svoje aristokratske radničke plaće.
Da je Linić, kojim slučajem, vlasnik ovećeg komada zemlje ili par stanova koje ilegalno iznajmljuje o porezu na imovinu nikada nijednog slova čuli ne bi. To je, valjda, i razlog zbog kojega Linić smatra da ni Hrvatska ne bi trebala imati nikakve imovine, već kupovati jahte od svojih lopovskih prijatelja i prepisati ih na nekoga od rodbine. Ako može Slavko bez imovine, može i Hrvatska.

Proslavio se Slavko još za vrijeme prošle vlasti kada je, u vrijeme promjene tarifnog sustava za obračun potrošnje električne energije, izjavio da žene mogu noću prati veš i peglati. Zašto žene to ne bi mogle? Pa i šišmiši žive noću i što im fali? Ušli su i u legende.

Proslavio se Slavko i stvaranjem grada poduzeća od Rijeke, a čega posljedice danas osjećaju svi stanovnici grada na Rječini. Proslavio se i ne vraćajući sav novac koji su stanari davali u stambeni fond koji je, prije donošenja novog zakona o stanovanju, bio pod okriljem grada Rijeke.

Pronosi se njegova slava, ali njemu ni to nije dovoljno pa je odlučio reći da (opet) “ozbiljno” razmišlja(ju) o prodaji Hrvatske poštanske banke (HPB) i Croatia osiguranja (CO). U maniri Che Guevare, odlučio je Slavko pokazati što je pravi ljevičar.
Umjesto da Hrvatska dobije još poneku nacionalnu banku koja će poticati i financirati hrvatsku industriju i proizvodnju (koju je i Slavko uništavao pomažući u uništavanju riječkih poduzeća prisilnom naplatom komunalne naknade, a koju sada “ozbiljno” razmišlja ukinuti), on kaže da se ne može banka financirati iz proračuna, već da bankama treba “rast” da bi opstale.

Kako je lijepo koristiti izraze za koje znaš da ih većina i tako ne razumije. “Rast” banke, vau! Samo, kako to banka može rasti na malenom tržištu kao što je hrvatsko? A da, pa tako da postane, vlasništvo strane, velike banke. Kako je to samo jednostavno. Nije bitno što te banke financiraju gotovo isključivo potrošačke kredite i navike. Nije bitno što jako dobro žive od naplate “održavanja” računa (kao da svaki dan brišu prašinu s njih) i nemoralnim razlikama među kamatama na štednju i onima na kredite. Bitno je da one “rastu”.

Ono, pak, što ostane od CO, a ne ode u ruke crkvi, Slavko bi također prodao, jer što će nam ijedna tvrtka koja je u državnom vlasništvu? Čak i ona koja je služila samo uhljebljenju stranačkih vladajućih kadrova i sumnjivom financiranju sportskih klubova.

Stvarno nije potrebno na mjesto ministra financija postavljati nekoga tko je završio ekonomski fakultet. Na tom mjestu, u Hrvatskoj, bolje bi funkcionirala bilo koja bakica s placa. I bakice znaju prodavati, čak daleko bolje nego ekonomisti. Bakice neće angažirati konzultante iz Njemačke koji će ekonomistima reći da HT prodaju njemačkom DT-u i za to im još isplatiti nekoliko milijuna kuna. Bakice znaju što prodaju, za razliku od ekonomista koji očito pojma nemaju. Ili se samo prave grbavi.

Čemu će, uopće, služiti bilo koja buduća hrvatska vlada, nakon što rasprodaju sve što su generacije građana Hrvatske stvarale? Čemu će služiti i nakon što te rasprodaje ne smanje hrvatski dug ni za cent? Hoćemo li uopće imati potrebe za hrvatskim političarima kada se njihov djelokrug aktivnosti svede ne odlaske na misu i držanje govora povodom raznih obljetnica?

Na ovakav, prodaj i zaduži se, način, državu bi mogle voditi i izdresirane čimpanze. Bitno je da se nauče staviti potpis na ugovor o prodaji svega što im padne na “ozbiljnu” pamet. Pričati u isto vrijeme da će Hrvatska zadržati svoj suverenitet ulaskom u EU, zvuči baš kao basna. Kako se uopće može zadržati nešto čega nemaš? Kako se može zadržati nešto čega si se sam odrekao, a sve da bi se dodvorio velikima i da bi dokazao da si “ozbiljan” političar?

Kakvu politiku vode Linić i ekipa najbolje govore pohvale koje dolaze od Ivana Miklenića iz Glasa Koncila. Crkva je još jednom pokazala da joj je jedino bitno da vlast ne dira u njene privilegije i bogatstvo. Ona je uvijek uz takvu vlast. Spremno će oni dati i odrješenje grijeha onima koji im dolaze na blagdanske mise, iako sami za sebe tvrde da su agnostici (neki su do jučer tvrdili i da su ateisti, ali to više nije politički profitabilno i korektno). Spremno će im pružiti i utočište kada jednog dana budu tražili spas svoje kože od gnjevnog naroda. Baš onako kako su pomogli u bijegu zločincima iz drugog svjetskog rata i naplatili to zlatom. Ukradenim od pobijenih ljudi.

I sve to zato što Slavko i Zoran nikada nisu “ozbiljno” razmišljali o tome da bi se prekidom ugovora s Vatikanom i prodajom silne crkvene imovine i zemljišta koje dotična nije pošteno zaradila (kao što ništa nije pošteno zaradila) mogao namaknuti potrebne milijarde, a bez da takne u (ionako jadna) radnička primanja i mirovine. Bez da povećava PDV i uvodi porez na imovinu (taj porez gotovo sigurno neće se odnositi na crkvu koja ima goleme površine neiskorištene imovine). Samo, kako prodati ono čemu je stvarni vlasnik Vatikan? Vjerojatno nikome u ovoj državi ne pada na pamet koliko je apsurd da je država prepustila vlasništvo nad zemljom i nekretninama jednom rimskom kvartu.

Hrvatske vlasti u proteklih 20-ak godine pokazale su se kao najveći protivnici hrvatskih građana u povijesti. Nitko nikada nije Hrvatsku tako opljačkao i ogulio kao hrvatske vlasti u suradnji s crkvom. Nitko nikada nije prodao vlasništvo građana Hrvatske kao da mu je to očeva ostavština kao hrvatske vlasti.

Nitko nikada nije bio veći neprijatelj građana Hrvatske nego su to hrvatske vlasti. I sve to uz podršku onih “koji će i travu pasti samo da imaju svoju državu”. Idealna kombinacija. Travopasci i lopovi. Nije ni čudo da nas sve tretiraju kao magarce. Nismo bolje ni zaslužili. Država nisu zastava, grb i himna. To imaju sve banana države.

Zato, Slavko, jeftino daj, samo prodaj. Kada ne znamo razlikovati humani društveni sustav od predatorskog, kada ne znamo razlikovati iskrenog čovjeka od lažova, kada su nam draži lopovi od poštenih ljudi, bolje nismo ni zaslužili.

A umjesto tabli na granicama na kojima piše Dobro došli u Hrvatsku, istakni natpise Dobro došli u Veliko Trgovišće. Rasprodaja do isteka zaliha! (Petar Ciganović Komentar dana)