IMALA sam prilike razgovarati s našim ljudima koji su ostali živjeti i raditi u Americi, ali u uspješnim tvrtkama, dakle na mjestima gdje bi im naši itekako pozavidjeli. Zanimalo me kako to da je na kraju prevagnula “tuđina” , a ne nostalgija? Rekli su mi: u Zagrebu te, a ja ću dodati i drugdje u Hr, ako si uspješan, pokušavaju diskreditirati, sve učiniti da se utopiš među mediokritete, dok će u Americi grupa tebe podržati, ako si sposoban ili talentiran, jer će svi oni imati koristi od toga. U našem mentalitetu to je možda nejasno, ali je vrhunska formula da se za početak promijeni sklop razmišljanja iz: ako ne mogu ja, e nećeš ni ti, u ako ćeš ti, onda ću i ja zajedno s tobom! Dakle, zar nije lijepo kad zajednica u kojoj radiš razmišlja na ovakav način? Pa zar pod suncem nema mjesta za svakoga? I zar se baš uvijek moramo natjecati u cjepidlačenju i nevažnim stvarima? Uspjeh dolazi zajedništvom.
izvor: http://marijastrajh.com.hr/kako-jal-pretvoriti-u-uspjeh-zajednice/
