Smrt legendarnog glumca i majstora borilačkih vještina Chucka Norrisa ponovno je otvorila priču o njegovu životu koji je spajao sport, film i globalnu popularnost. Iako ga većina pamti po ulozi u seriji Walker, Texas Ranger, Norris je prije svega bio vrhunski sportaš s impresivnim rezultatima u karateu.
Od vojske do svjetskog vrha u karateu
Chuck Norris nije odmah bio fizički dominantan. Tijekom školovanja bavio se sportom, ali bez većih uspjeha. Pravi zaokret dogodio se nakon odlaska u vojsku, gdje je počeo ozbiljno trenirati borilačke vještine.
Nakon povratka iz rata u Koreji, brzo napreduje i postaje jedan od najboljih karataša na svijetu. Šest godina zaredom ostao je neporažen u srednjoj kategoriji na najvišoj razini natjecanja, što ga svrstava među najuspješnije borce svog vremena.
„Išao sam u srednjoj školi na gimnastiku i američki nogomet, ali nisam puno igrao. Više sam bio na klupi. Nisam baš bio fizički moćan sve dok nisam otišao u vojsku“, rekao je Norris u intervjuu 1982. godine.
Osnovao je vlastiti stil borilačke vještine, Chun Kuk Do, koji se temelji na američkom karateu i kombinira elemente različitih tehnika. Njegov doprinos sportu dodatno je potvrđen kada ga je magazin Black Belt uvrstio u Kuću slavnih i dodijelio mu 10. stupanj crnog pojasa.
Treniranje slavnih i ulazak u Hollywood
Godine 1962. otvorio je školu borilačkih vještina u kojoj su trenirale brojne poznate osobe. Među njegovim učenicima bili su Steve McQueen, Priscilla Presley i Bob Barker.
Upravo su ga kontakti iz tog kruga uveli u filmsku industriju, čime njegova profesionalna sportska karijera dolazi kraju, a započinje nova – glumačka. Ubrzo postaje prepoznatljivo lice akcijskih filmova i televizije.
Poraz od Hrvata
Iako se povukao iz profesionalnog sporta, Norris je povremeno sudjelovao u revijalnim borbama. Upravo u tim nastupima dogodio se zanimljiv detalj – dvaput je izgubio od hrvatskog borca Envera Idrizija.
Idrizi je često naglašavao razliku između filmske borbe i stvarnog natjecanja, ističući kako iskustvo iz ringa donosi potpuno drugačiju perspektivu.
„Chuck Norris, Bruce Lee, Jean-Claude Van Damme i Steven Seagal su glumci. Ljudi polude kada im istakneš razliku, ali potrebno je razdvojiti glumu od stvarnosti. Oni nemaju jedan meč u životu. I ja pred kamerom mogu napraviti čuda.
Jednom sam se borio s nekom ninjom. Bio je nekakav svjetski prvak, radio s elementima, skakao i izvodio salto, a ja sam ga pobijedio za tri sekunde. Ogromna je razlika između treninga i borbe. Prije borbe čini se da te takvi mogu ubiti, a u ringu se ispušu poput balona“, rekao je Idrizi.
