Emmanuel Nwude, bivši bankar i nigerijski prevarant, ostavio je dubok trag u povijesti financijskih skandala svojom spektakularnom prevarom u kojoj je uspio prodati nepostojeći aerodrom brazilskom bankaru za nevjerojatnih 242 milijuna dolara. Njegova priča pokazuje kako je manjak sigurnosnih mjera u bankarskom sektoru 1990-ih otvorio vrata sofisticiranim prijevarama koje su, unatoč visokim ulozima, uspjele proći ispod radara regulatora.
Nwude, tadašnji direktor Union Bank of Nigeria, iskoristio je svoj položaj i stručnost za osmišljavanje ambiciozne prijevare. Uz pristup ključnim informacijama i uz vještinu manipulacije, odlučio se predstaviti kao tadašnji guverner Središnje banke Nigerije, Paul Ogwuma. Njegova meta bio je Nelson Sakaguchi, visoki dužnosnik Banco Noroeste, tada poznate banke sa sjedištem u São Paulu, Brazil. Nwude je Sakaguchiju ponudio unosnu, ali lažnu poslovnu priliku – ulaganje u izgradnju međunarodnog aerodroma u Abuji, glavnom gradu Nigerije.
Kako bi dodatno učvrstio vjerodostojnost svoje priče, Nwude je koristio lažne dokumente, ugovore i korespondenciju. Pored toga, angažirao je suučesnike koji su glumili vladine službenike i poslovne partnere kako bi uvjerio Sakaguchija u legitimnost projekta. Nwude je obećao Sakaguchiju proviziju od deset posto, što je, u kombinaciji s uvjerljivim nastupom i autentičnim izgledom dokumentacije, osiguralo Sakaguchijevo povjerenje.
Izvršenje i uspjeh prijevare
Između 1995. i 1998. godine, Banco Noroeste je pod Sakaguchijevim vodstvom vršila višemilijunske transakcije na račune pod kontrolom Nwudea. Na taj je način prevarant sakupio nevjerojatnih 242 milijuna dolara, od čega je 191 milijun dolara dobio u gotovini, dok je ostatak bio u vidu kamata. S tim sredstvima, Nwude i njegovi suučesnici uživali su u raskoši, trošeći milijune na luksuzne nekretnine, automobile i ekstravagantne zabave.
Otkrivanje i istraga
Prijevara je razotkrivena 1998. godine, kada je Banco Santander krenuo s preuzimanjem Banco Noroeste. Financijski pregled otkrio je ogromne gubitke koje je Sakaguchi pokušao opravdati lažnim investicijama. U početku, istražitelji su sumnjali da je Sakaguchi osobno odgovoran za pronevjeru sredstava, no kasnija istraga potvrdila je da je bio žrtva jedne od najsofisticiranijih financijskih prevara u povijesti. Ova prijevara potaknula je opsežnu međunarodnu istragu u kojoj su sudjelovale vlasti iz Brazila, Velike Britanije, Nigerije, Švicarske i Sjedinjenih Država.
Posljedice za Banco Noroeste
Prijevara je imala katastrofalne posljedice za Banco Noroeste. Vlasnici banke, obitelji Simonsen i Cochrane, pokušali su pokriti gubitak od 242 milijuna dolara vlastitim sredstvima kako bi osigurali prodaju banci Santander, no unatoč svim naporima, banka je 2001. godine propala.
Suđenje i presuda
Emmanuel Nwude i njegovi suučesnici uhićeni su 2004. godine i suočeni s optužbama za prevaru i korupciju. Suđenje je privuklo veliku pažnju medija, a tijekom suđenja, Nwude je čak pokušao podmititi voditelja Komisije za ekonomske i financijske zločine (EFCC) sa 75.000 dolara. Unatoč pokušajima podmićivanja, 2005. godine proglašen je krivim, te je dobio zatvorsku kaznu od 25 godina, a imovina mu je zaplijenjena. Dodatno, morao je platiti kaznu od 10 milijuna dolara nigerijskoj vladi, što je predstavljalo značajan korak u borbi protiv korupcije u Nigeriji.
Nwude je pušten iz zatvora 2006. godine nakon što je odslužio dio kazne, no pravni problemi su se nastavili. Pokušao je vratiti dio imovine tvrdeći da ju je stekao prije prijevare, te je u konačnici povratio imovinu u vrijednosti od oko 52 milijuna dolara, prenosi net. hr.
Utjecaj na globalni financijski sektor
Nwudeova prevara razotkrila je ozbiljne slabosti u međunarodnom bankarskom sustavu i postavila temelje za poboljšanje sigurnosnih protokola u financijskom sektoru. Nakon ovog skandala, mnoge su banke uvele strože kontrole prilikom velikih međunarodnih transakcija i poboljšale procedure za provjeru identiteta poslovnih partnera. Također, slučaj je potaknuo međunarodnu suradnju u borbi protiv financijskog kriminala i prevara te je istaknuo važnost koordinacije između financijskih institucija i regulatornih tijela diljem svijeta.
