Home Najnovije Kako radnici 3. maja plaćaju neradnike u riječkome HNK?

Kako radnici 3. maja plaćaju neradnike u riječkome HNK?

1340
2

HNK Ivana pl. Zajca od Grada dobiva gotovo 50.000.000,00 kn samo za plaće.  Kad pogledate većinu članova zbora opere koji ne znaju osnove scenskoga pokreta i sjetite se onih radnika na zimskoj buri čijim su prirezom upravo plaćeni, dođe vam da zaplačete. Kad vidite da je politika riječkoga HNK – dovedi zvijezdu (i masno je plati) kako bi zatomila provincijsku nekvalitetu ostatka, dođe vam da kričite.  Iz gotovo 50.000.000,00 kn idu i plaće osobama koji su dramski glumci, a koji se mjesecima, neki godinama, nisu pojavili na sceni. Za što su oni plaćeni? I tko im to omogućava? Čijim novcem?

U ovo teško doba, recesijom se opravdava sve i svašta. Najviše uskraćivanje radnicima teškom mukom zarađenih sredstava. Iako se recesijom poigravaju mnogi i shvaćaju je igračkom i još jednom zabavom, njenu punu snagu i pustoš koju za sobom ostavlja još nismo imali prilike osjetiti. A bit će još teže i još gore. To najavljuje i najbolji svjetski bankovni guverner Željko Rohatinski.

U nas pak pustoš i jad djelomično osjećaju samo neki dijelovi društva dok se drugi šepure poput paunova. Gledajući društvo kao cjelinu, ono bi trebalo biti simbiotična cjelina. Svatko bi trebao imati osobne koristi od društva i svatko bi trebao doprinositi njegovome razvoju. Oni koji vode društvo trebali bi osiguravati upravo takvo, zdravo funkcioniranje društva. Međutim, gledajući ono što se događa oko nas, ne mogu se otrgnuti dojmu da je kreirano parazitsko društvo. Ono gdje manjina iskorištava resurse i potencijale koje stvara većina, i to čini besramno i bahato.

U posljednjih nekoliko mjeseci zamjetan je pad ljudi u depresiju i krizu. Zamjetna je nemogućnost ostvarenja osnovnih životnih potreba. Najviše se takve situacije vide na radnicima. Primjerice, neki radnici u brodogradilištu 3. Maj rade u nevjerojatnim uvjetima. Svjesni kako si uništavaju zdravlje. Varioci, primjerice, dok rade svoj posao stavljaju tijelo u potpuno neprirodnu situaciju. Dok vare, njihova ruka i tijelo postaje dio sustava kroz koji se djelomično prenosi električna energija (neki bi rekli struja). Htjeli-nehtjeli takvo stanje utječe na krv, njenu separaciju. I tako najmanje osam sati dnevno. O utjecaju na oči nije potrebno niti govoriti.

Tu su pak bravari, brodomonteri, stolari, čistači… Neki od njih ulaze u ogromne, zamračene tankove pune katrana i ostalih nezdravih stvari, ne bi li ih očistili. Udisanje mikročestica na plućima ostavlja traga. Rizičnost za kancerogene bolesti se povećava. Njihova radna odijela upotrebljiva su samo jedan dan.

Drugi pak ulaze čistiti u tankove s ekstremno povišenom temperaturom. I fora je tko će uspjeti ostati petnaestak ili sedamnaest minuta. Pa onda van, mali odmor, i ponovno ulazak. Ogromne razlike temperatura šokantno djeluju na tijelo. Treći se pak na vjetrometini, kiši, hladnome moru, zimskoj buri pentraju po skelama, rade na visinama. Lica dvadesetogodišnjaka izgledaju ako da im je deset godina više. Lica i tijela tridesetogodišnjaka kao da im je petnaestak godina više. I tako rade i rade za parstotina eura mjesečno. Koje na kraju ne dobiju.

Nakon toliko muke, žrtvovanja, odricanja i predanosti, ti isti ljudi, nekako pomireni sa situacijom u kojoj su se našli, uljuljani u vlastito preživljavanje, pomireni s vlastitom sudbinom dobivaju konačan udarac kada njihova nemoć zadesi njihovu djecu. Nebrojene su suze i tihe patnje bile protekloga Božića i Uskrsa kad isti nisu mogli djeci kupiti niti bombon, čokoladu… Neki nisu imali privilegiju da si priušte puricu ili šunku. Kako objasniti djeci da ih je Djed Mraz (ili Božićnjak) zaboravio? Kako im reći da nije zapravo hladno nego da im se to čini (znajući da nemaju za račune)? Mnoge sam suze vidio u proteklo vrijeme, mnogih majki, ali i očeva, čiji su srušeni snovi ponovno bili do temelja razoreni, a svaka NADA ugašena.

A svi ti radnici plaćaju porez državi i prirez Rijeci. Netko će reći pa to nije velika suma mjesečno. Ali, marljivim radom na tisuće takvih radnika, svojim radom privređuje i puni gradski proračun. A onda netko odlučuje kako će se i gdje raspodijeliti taj novac. Svaki odjel za svoje područje.

Netko, te mukom (krvavo) zarađene novce preraspodjeljuje. Tako i u Odjelu za kulturu netko predlaže Poglavarstvu, a onda oni dalje Gradskom vijeću. I onda vidimo da netko dodijeli HNK Ivan pl. Zajcu gotovo 50.000.000,00 kn samo za plaće. Pitanje je kolike plaće, kome i za što? Kad pogledate većinu članova zbora opere kojima je teško stajati na sceni u toploj dvorani, koji ne znaju osnove scenskoga pokreta, koji potpuno isključeni iz onoga što rade jedva čekaju da se predstava završi i da nestanu i sjetite se onih radnika na zimskoj buri čijim su prirezom upravo plaćeni, dođe vam da zaplačete. Kad vidite da je politika riječkoga HNK – dovedi zvijezdu (i masno je plati, opet novcima, možda onih koji satima, danima, tjednima, mjesecima, godinama drže elektrode) kako bi zatomila provincijsku nekvalitetu ostatka, dođe vam da kričite. Kada čujete u jednoj radijskoj emisiji da intendantica uopće ne kuha kod kuće (nego se valjda hrani po restoranima) jer joj to omogućuje visoko plaća iz proračuna, dijelom i prireza onih koji čiste po tankovima, ostanete bez teksta.

Iz gotovo 50.000.000,00 kn idu i plaće osobama koji su dramski glumci, a koji se mjesecima, neki godinama, nisu pojavili na sceni. Za što su oni plaćeni? I tko im to omogućava? Čijim novcem? Dok se pak neke balerine prijevarom drže i nakon isteka ugovora još par mjeseci, ne bi li odigrale uloge, a onda ih se jednostavno informira da od produžetka ugovora nema ništa.

S druge se pak strane stvara slika o HNK-u kao nečemu predobrom, kvalitetnom i nadasve dobrom. Zahvaljujući skupoj promidžbi koju opet plaćaju svi oni čiji prirez ide u Rijeku. Zahvaljujući nekim novinarima koji u ustaljenome sustavu još iz prošloga tisućljeća zatvaraju ovaj lažni krug prividnosti u kojima je nekima omogućeno za nerad sve ono što je mnogima uskraćeno za krvavi rad.

Da je tomu tako navest ću dio zapisnika sa sastanka kulturnoga vijeća za glazbenu i glazbenu-scensku djelatnost od 30. listopada 2006. Vijeće je savjetodavno stručno tijelo koje ocjenjuje kvalitetu programa i usmjerava nestručne političare da pravilno učine. Evo što su Mirna Marić (predsjednica), David Stefanutti (potpredsjednik), Patrizia Venucci Merdžo, Dijana Grgurić i mr. Darko Jurković zaključili o programu HNK: Općenito, vodi se politika istih naslova, što dovodi do multiplikacije opere, do pada kvalitete pjevač i konačno propasti Opere, ne postoji kontinuitet izvođenja. (…) Zadnja smo Opera u Hrvatskoj po broju predstava i premijera. Kazalište nije privatno kazalište, već pripada gradu, publici i moralni je čin kako će se sastaviti program sezone. (…) Postoji moralni aspekt javne težine. Tosca nije premijera, Ero s onoga svijeta također. (…) Nemamo niti koncertnu sezonu, a Opera je u agoniji. (…) dolazi do atrofije opere, a Balet godišnje broji svega petnaestak izvedbi(…) program nije vrijedan niti komentara (…) ovaj model, isparalizirani mastodont, više ne djeluje u suvremenom društvu, izmišljen je u 19. stoljeću. (…) programi se preklapaju. Tada je Operu vodila današnja intendantica.

Kada vidite ovakvu stručnu ocjenu HNK, dođe vam da se smrznete. I očekujete da će netko nešto napraviti. Ipak u dokumentu od 5. prosinca 2006. (dakle malo više od mjesec dana od spomenutog sastanka) pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić predlaže Poglavarstvu Prijedlog javnih potreba u kulturi u kojemu između ostaloga stoji: HNK I. pl. Zajca u Rijeci: Operna djelatnost planira tri premijere: Puccinijeve Toscu i GianniSchicchi i Gotovčev Ero s onoga svijeta. U okviru koncertne djelatnosti priredit će se koncerti u okviru Riječkih ljetnih noći, natjecanja Rijeka belcanto, koncerti Riječke filharmonije, koncerti komorne glazbe, dva koncerta za mlade i nekoliko godišnjih prigodnih koncerata. Dakle, potpuno ignoriranje stručnoga mišljenja.

Nadalje, zapisnik sa sjednice održane 29. listopada 2007. Kulturnoga vijeća za scensku djelatnost (predsjednica Edita Karađole Šegvić, potpredsjednica Almira Štifanić, te članice Tajana Gašparović i Željka Turčinović) donosi slijedeće informacije: Prijava naslova Hrvatske drame je bez pravih argumenata i nedovoljno stručno obrazložena. (…) Predlaže se žurno rješavanje kadrovskoga čela glavne kazališne grane kako bi se što prije definirala i koncepcija i repertoarna politika Hrvatske drame HNK. Ovako program sliči repertoarnome kaosu. Organizacijsko osipanje Hrvatske drame dokazalo se još jednom prilikom posljednjega nastupa predstave Ničiji sin u Zagrebu. Predstava je bila ispod svake dopustive razine od dobrih vibracija na premijeri… (…) ima grešaka kod zbrajanja troškova – za neke se predstave pojavljuju dvaput. (…) Autorska naknada za mladu talijansku redateljicu S. Simiglagliu (…) iznosi 13.000,00 €. (…) Program Riječkih ljetnih noći je preskup u odnosu na ponuđeni koncept. The Best of… je provjerena metoda, međutim razina ove manifestacije je ispod trenutačne kvalitete MFMS-a. (…) Postoji još jedno etičko pitanje: G. Prohić je na mjestu v.d. ravnatelja Opere, a u istom kazalištu u slijedećoj sezoni režira tri opere i jednu dramsku predstavu i to za jednak iznos kao i gostujući redatelji!

A evo što ponovno pročelnica Odjela za kulturu piše o HNK-u Zajc: Kazalište će se u 2008. godini (…) ponajprije baviti vrijednim i poznatim djelima na velikoj sceni. (…) U okviru scene Zajc off izvodit će se najaktualnija recentna djela svjetske i domaće dramske literature, s naglaskom na propitivanju suvremenog identiteta Rijeke kao i aktualnih društvenih fenomena. Uz povratak mjuziklu, formi koja okuplja sve kazališne ansamble, te bogatoj i atraktivnoj koncertnoj djelatnosti (…) Pete će, jubilarne Riječke ljetne noći, osim posvete 500. obljetnici velikog hrvatskog književnika Marina Držića, pod prigodnim nazivom The best of… ponuditi niz pravih umjetničkih atrakcija iz pomno odabranog programa, čiju vrijednost obećavaju neka od najglasovitijih i najzanimljivijih imena ne samo riječke i hrvatske već i svjetske umjetničke scene. Ponovno vidimo ignoranciju i neobjašnjivo odlučivanje.

Međutim, nije tu samo 3. Maj. Tu su i mnoge druge firme, i mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj. A model je isti. I tako netko, iz tko zna kojih razloga, novcima onih koji nemaju niti za prehraniti se, niti vlastitoj djeci omogućiti malo radosti i veselja skromnim poklonom, financira u milijunskim iznosima nekvalitetu i nerad. A radnicima ostaje samo suza, gorak okus u srcu.

Perverzno. Ne, hiperperverzno!

Zvonimir Peranić Dayline.info

2 COMMENTS

  1. Najbolje bi bilo da Zvonimir Peranić povede sve riječke operne pjevače i glemce na prekvalifikaciju i da onda da ruku radnicima 3. maja. Na taj način ostvarit će socrealistički san, a on će se moći pohvaliti da je napokon nošto dobro napravio. Može to nazvati performansom i konceptualnim kazalištem. Onda sve lijepo snimi u jedan video uradak, ponudi Turističkoj zajednici pa na tom valu entuzijazma i znojnih lica omogući kvalitetniju turističku ponudu, odnosno aktivni odmor pod nazivom Zajedno s radnicima i umjetnicima stvarajmo bolje sutra.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here