Kako se financiraju klubovi Serie B u Italiji?

U Hrvatskoj postoje mnogi problemi financiranja i transparentnosti prodaje igrača i tokova novca. U stanju neoprofesionalizma i utjecaja politike na sport uopće, zanimljivo je vidjeti kako “preživljavaju” drugoligaši u Italiji. Prvu ligu Italije(Serie A) ne treba ni spominjati jer smo udaljeni svjetlosnim godinama. U svom izvještaju nogometna federacija u suradnji sa klubovima došla je do slijedećih saznanja o potrebama klubova druge lige i kako se dolazi do novca. Brojke su bazirane na projektu jedne godine.

Sponzori
Marketing
Ulaznice…………….2 mil . eura

Tržište igračima….0-15 mil eur (zavisno o klubu)

Povećanje kapitala kluba ……1-7 mil eur (zavisno o snazi vlasnika i uprave)

Iz ovog je vidljivo da uprava tj.vlasnici najviše donose u klub. Što se tiče ukupne moći klubova talijanske druge lige i godišnjeg budžeta slika izgleda ovako.

Više do 10 mil.eur/god budžet imaju Bari,Mantova i Parma.
Između 6 i 10 mil. eur/god imaju Ascoli,Bresci,Triestina,Empoli,Frosinone,Livorno,Modena,Pisa,Piacenza,Rimini,Treviso i Vicenza.
Manje od 6 mil. eur/god imaju Albinoleffe,Ancona,Avellino,Cittadella,Grosseto i Sassuolo.

Od ostalih dotoka novca klubovi dijele u jednakom omjeru prihode od takmičenja i to 65 mil (vrijednost prihoda) + 7 mil TV prava + 7,5 mil od promocije u rang + 3 mil od klubova koji ispadaju. Ukupno je to 82,5 mil što dijele 22 kluba pa svaki dobije 3,7 mil.

Sa tih 3,7 mil eura samo 5 klubova pokriva troškove plaća igrača. Plaće ne smiju prelaziti 60% budžeta kluba od prošle godine. Oni koji to prekrše moraju dostaviti garanciju povećanja kapitala društva. Inače, kašnjenje plaća igračima je tri mjeseca i to je regulirano ugovorom.

Vidljivo je da glavnu riječ u financiranju ima vlasnik, uprava uz pomoć marketinga. Koliko naših klubova ima prave profesionalce na tim mjestima? Koliko njih uopće može doći do novca i da li naša Prva Liga uopće može opstati sa ovim brojem klubova, a da ne govorimo o povećanju timova u ligi. (Fiat Lux)