Piše: Boris BradarićMožda vam je poznat izraz “apatridi”. Nisam ni ja čuo za njega dok nisam počeo pisati ovu kolumnu. Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine, 2886 osoba u Hrvatskoj izjasnile su se kao osobe bez državljanstva. Osobe bez državljanstva su “nevidljivi ljudi”, ne mogu se legalno zaposliti, sklopiti brak, nemaju zdravstveno osiguranje i ne mogu ostvariti čitav niz drugih “prava” koja pravi državljani imaju. U odnosu na te prave “apartide” postoje i apartidi koji su dobili osjećaj da im je netko ukrao ili oduzeo njihovu domovinu. Često se pitam, koji postotak hrvatskih građana su postali apartidi u ovih zadnjih 25 godina hrvatske “samostalnosti”. Nova Hrvatska je postala zarobljenik mračne prošlosti, svjedoci smo katastrofalne sadašnjosti, a budućnosti s ovakvim ljudima u politici uopće nemamo.
Kada slušate beskorisne razgovore izmedu članova šire familije ili prijatelja, o hrvatskoj prošlosti, svakom normalnom čovjeku takvi razgovori postaju mučni. Od 1941. do 1945. godine smo vidjeli što se događa kada “političke elite” pošalju mlade ljude u patizane ili ustaše i kada krenu ubijati nevine ljude zbog nekih viših ciljeva. Takvi zločini pojedinaca, grupa ili režima uvijek se nastoje oprati u nametanju kolektivne krivnje vlastitom narodu.
Hrvatski problem je u tome što se dva grijeha suprostavljenih političkih “elita” iz prošlosti žele kolektivno oprati u isto vrijeme. I 1941. i 1945. godine neobrazovana, intelektualno ograničena skupina ljudi preuzela je vlast. I u jednom i drugom slučaju poluge države vodili su prijeratni građanski kadrovi koji su školovani u Monarhiji i donekle je to sve nekako funkcioniralo. Oba ova režima stvarala su paralelno svoje poluge vlasti koje su nastojale “kontaminirati” (preodgojiti) administraciju i staviti je u funkciju realizacije vlastitih političkih ciljeva. Kad su zbog starosti prijeratni kadrovi napustili gospodarski i društveni život, zbog politike preodgajanja, sustav se raspao i više nitko nije bio u stanju voditi državu.
Danas djeca i unuci loših komunista i ustaša na istom principu nastoje voditi mladu Hrvatsku državu. Na žalost danas nema te moćne srednje i visoke klase, koja je proizašla iz Monarhije, da bi taj sistem držala nekako održivim. Ta samosvjesna, stručna i građanski orijentirana državna administracija, čast iznimkama, više skoro da i ne postoji. SDP i HDZ godinama su napumpavali administraciju svojim kadrovima i članovima njihovih obitelji. Pod time ne mislim na vojnike, policajce, učitelje, profesore, medicinare, vatrogasce, i sve one službe bez kojih je društveni život nemoguć, nego na one koji svojim odlukama odlučuju o našim životima.
Njihove komunikacijske vještine usmjerene su na manipulaciju i stvaranje doživljaja neravnopravnosti i nepravde u društvu. Ako želite manipulirati ljudima morate im naći neprijatelja. Ako se prepustite tim manipulacijama “upecali” ste se u njihove komunikacijske igre koju su dobro razrađene. Posljedica svega toga je da ćete se osjećati nesigurno, frustrirano, poniženo, a što je i njihov cilj i oblik njihove dominacije nad građanima.
Ljudi koji nisu spremni na kompromise ne bi se smjeli baviti politikom. Kada su političari tvrdoglavi kao magarci onda neminovno dolazimo u situaciju kada će određeni dio hrvatskih građana biti zakinuta za neka “njihova” elementarna prava. Svi smo mi različiti, i svako ima neku svoju Hrvatsku u srcu, a onaj tko nije u stanju respektirati tuđe Hrvatske, ne bi se smio baviti politikom. Problem nije u tome da li Crnoja i Hasanbegovićem trebaju dati ostavku, nego je problem u tome kako su takvi ljudi uopće izabrani na tako jedno odgovorno mjesto. Drugi problem je u tome da su najžešći kritičari smjene ovog dvojca osobe ili prestavnici “režima” koji ima i te kako puno putra na svojoj glavi. Jedan od žešćih kritičara ove dvojice, naš župan Komadina, u javnosti je poznat kao majstor “šalabahter demokracije”. Onome tko manipulira članstvom i namješta stranačke izbore isto tako nije mjesto u politici. Izgleda da mainstream mediji imaju dvostruke kriterije što je to štetno za hrvatsko društvo. Komadina nije jedini u SDP-u kojem bi trebao biti zabranjen svaki politički rad. Da je zagrebati po županijskom i gradskom SDP-u puno kostura bi tu izletjelo iz ormara.
Budući da nismo stvorili sustav normi i vrijednosti u društvu, u toj sveopćoj vici i dernjavi samo dolazi do preglašavanja između lažnih domoljuba i lažnih socijaldemokrata. Moram iskreno reći da sam umoran od ovakvih ljudi. Umoran sam o ljudi koji svaki dan ustaju s puno mržnje u glavama i svaki dan odu spavati s istom tom mržnjom. Svaka država može propasti. Propala je i Austro-Ugarska. Nijemci su mislili da su bogom dani narod koji je predodređen da će vladati Europom. Propala je i Kraljevina Jugoslavija jer je srpska elita mislila da je superiorna u odnosu na druge. Propala je Socijalistička Jugoslavija jer je bila stvorena na zločinima i lažima.
Sve države propadnu u onom trenutku kada većina građana postanu apatridi. Kada dobiju osjećaj da im je neko ukrao njihovu domovinu i da je ono što je ostalo od te takozvane domovine toliko trulo da ju treba odbacit. Imate li i vi osjećaj da vam je netko ukrao domovinu?
