Home Kolumne KOMENTAR: Hrvatska traži novog ‘Gazdu’!

KOMENTAR: Hrvatska traži novog ‘Gazdu’!

1461
0
Piše: Boris Bradarić

U svakoj državi postoji mala skupina ljudi bez koje te države nebi bile ono što danas jesu. Brenninkmeijer, van der Vorm, de Rijcke, Dreesmann, Heineken, Sonnenberg, van Vlissingen, Wessels, Philips , Heijn , i da ih sada sve ne nabrajam, su nizozemske familije bez kojih bi Nizozemska bila samo jedna od onih prosječnih država koje sklapaju kraj s krajem. Ja mogu biti ne znam kako dobar inženjer ali bez takvih ljudi ništa ozbiljnoga se ne može napraviti niti u jednoj državi. Mislite li da su Elon Musk ili recimo Bill Gates najbolji inženjeri inovatori i da su zato uspjeli?
Što je tako specijalno na onim nizozemskim familijama ili na ovoj dvojci da su postali dio nacionalnog blaga? Jedina razlika između njih i nas je u tome da ako država njima pokloni 1$, oni će za par godina podići cjelokupno društveno bogatstvo (privatno i državno) na 100$. Vi i ja, potrošiti ćemo taj 1$ i još napraviti društveni dug od 100$. Sve pametne države slažu sustav oko takvih ljudi iz razloga što su oni motor cijelog društva. Generatori radnih mjesta za vlastite građane.
Tuđmanova ideja od 200 bogatih hrvatskih poduzetnih familija je ništa drugo nego preslika onoga što je normalna pojava u svim dobrostojećim državama. Državno vlasništvo ne može biti tako efikasno kao što je privatno. Uzmite bilo koju državu koja vam je primjer i vidjet ćete da su takve familije nosioci prosperiteta te države. Bez obzira što mi mislili o privatizaciji, privatizacija se morala dogoditi. Pitanje svih pitanja je bilo: Kako naći pravog domaćeg ‘Gazdu’? Kako naći one ljude u Hrvatskoj ili dijaspori koji imaju ono što većina od nas nema?
Propast Agrokora dolazi ulaskom Lidla na hrvatsko tržište. Njemačka familija Schwarz je vlasnik Schwarz Gruppe GmbH koja pod sobom ima Lidl i Kaufland. O širenju Lidla na istočnu Evropu i UK pisao je i The Guardian. U zadnjih deset godina Schwarz Gruppe GmbH profitirala je za približno 1 milijardu $ javnog novca za razvoj. Ovu posudbu sa jako niskim kamatama dobili su od International Finance Corporation (IFC), koji je dio Svjetske banke, i od Evropske Banke za Obnovu i Razvoj (EBRD).
Razlog zašto se s javnim novcem financiralo širanje ove kompanije kroz centralnu i istočnu Evropu, leži u poslovnoj strategiji same te kompanije. Banke su rekle da će financiranjem Lidla i Kauflanda, kreirati radna mjesta, otvoriti nova tržista za lokalne proizvođače i dovesti ‘dobru kvalitetu i pristupačnu cijenu’ za ljude manjih primanja. To je bila ideja vodilja u financiranju privatnog businessa javnim novcem. Na žalost, nisam mogao doći do podataka, koliko mora biti udio domaćih proizvoda u Lidlovim marketima u Hrvatskoj da bi IFC i EBRD opravdao ovakvo financiranje.
U 2009, Kaufland je dobio $75m za širenje svojim poslova u Bugarskoj i Rumunjskoj, u 2011, još su dodatno dobili $66m za širenje u Rumunjskoj. U 2013, više od $105m je dobio Lidl za širenje u Bugarskoj i u Hrvatskoj. Kada sve to zbrojimo, onda su samo od IFC dobili $350m u dugoročnim zajmovima po vrlo niskim kamatama.
Da li je Ivica Todorić pogreška hrvatskih političkih ‘elita’ u odabiranju onih ‘posebnih’ ljudi, ili je Ivica Todorić ‘poseban’, a država nije odradila ono što druge države jesu, a tiče se ovakvih ljudi? Ne poznam tog čovjeka osobno, niti sam radio s njim pa da mogu imati neku predodžbu o njegovim ‘mesijanskim’ sposobnostima. Ono što mi se osobno kod njega ne sviđa, je taj takozvani ruski sirovi mentalitet u pokazivanju bogastva, što je neprihvatljivo za evropsku građansku kulturu.
Upravo zbog te njegove familijarne vanjštine, ljudi u isti koš stavljaju Agrokor i Todorića. Ako Todorić ne spada u onu kategoriju ‘poseban’, njega ne treba spašavati jer on i tako ne može voditi takvu kompaniju od koje će hrvatska država i društvo imati velike koristi. Postoje tvornice u sastavu koncerna Agrokor koje su od strateškog interesa za RH . Postoje poljoprivredni kombinati s velikom poljoprivrednim zemljištem i razlika je da li će vlasnik biti stranac ili ‘gazda’.
I sada ću povući paralelu s Rimcem. Ako Rimac ima te predispozicije da postane ‘Gazda’, da li mu mi kao društvo/država moramo pomoći da se iz njegovih tvornica u Hrvatskoj električni auti prodaju po cijelom svijetu? Ja sam uvjeren da bi Rimac, recimo u Nizozemskoj, jako brzo postao njihov ‘Gazda’. Možemo li mi Hrvati kao narod preći tu mentalnu barijeru i odvojiti se od onog starog komunističkog režima gdje je svaki privatnik državni neprijatelj broj 1?

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here