U jeku konstantne i panične SDP-ove i HDZ-ove potrage za novim predizbornim koalicijskim parterima, po medijima je sve više ozbiljnih kritika ovakvog modela osvajanja ili zadržavanja vlasti. HDZ-ov “Jeti” kako ga znaju nazivati ironični SDP-ovci postao je sinonim za nešto što bi Hrvatsku nakon 25 godina demokratskog deficita vjerovatno zaustavilo na putu prema demografskoj i socijalnoj katastrofi. Da ironija bude veća, SDP-ovci, koji su prošle izbore dobili na famoznom Planu 21, i sa sadašnjim predizbornim koalicijskim “ugovorom” koji stane na dvije A4 stranice, vjerovatno s razlogom nabijaju rogove HDZ-u. Na tim dvjema stranicama možete naći samo imena stranaka i njihovu poziciju na izbornim listama. SDP-ovci su na Planu 21 i vlastitom primjeru, shvatili da niti jedna politička opcija sa ovakvim stranačkim radom i ozbiljnošću nije u stanju donesti, provoditi i sprovesti bilo kakav plan koji traži opsežnije planiranje od jednog dana unaprijed.
Koliko je bio ozbiljan rad Kukuriku koalicije prije donošenja Plana 21, govori i činjenica da su veliki infrastrukturni radovi, koji su trebali biti pokretači privrede, nedugo nakon preuzimanja vlasti na brzinu pospremljeni u ladice. Kako je moguće da netko tko sjedi 4 godine u Saboru i u saborskim odborima te prati sva ministarstva, može napraviti takvu kardinalnu pogrešku u projekcijama i planovima? Možete li zamisliti da Nijemci nakon svakog preuzimanja vlasti moraju raditi svoj “Clean start”?
Zato se i sa razlogom, nakon što je Milanovic logički zaključio da je Plan 21 mrtav, nabijaju rogovi HDZ-u. Zna dobro Milanović, na vlastitom primjeru, da nema tog “Jetija” koji bilo koja stranka ili politička opcija može donijeti i sprovoditi u 4 godine svog mandata. Takva stranka se još nije rodila na ovim prostorima, a neće se niti roditi. Hrvatski Ustav i zakoni koji se odnose na političke stranke daju toliko prostora za manipuliranja da je svaki ozbiljan i odgovoran rad u političkim strankama sasjećen u samom korijenu. Da pametni i odgovorni, još od početka višestranačja, napuštaju politiku to je svima jasno. Zadnji primjer je bivša HDZ-ova ministrice financija Marine Dalić. Tako nam za utjehu ostaju politicari tipa Jandroković, Marasović, Jakovčić, Bandić, Linić, Merzel, Komadina i njima slični.
Da bi Hrvatska dobila svog prvog Jetija nešto ozbiljno se mora desiti u glavama hrvatskih građana ali prije svega hrvatskih medija. Da sadašnja politika i političari žele očuvati postojeće stanje, to je svima valjda već postalo jasno.
Koliko su ozbiljni koalicijski ugovori koji se nose primjerice nizozemskoj kraljici govori činjenica da je u tamošnjem parlamentu nastala ozbiljna debata izmedu koalicijskih partnera jer su studenske karte, OV-kaart, na kraju koštale 170 milijuna € više nego što je to bilo predvideno koalicjskim ugovorom izmedu koalicijskih partnera. Možete li zamisliti SDP-ov ili HDZ-ov “Jeti” koji ide toliko detaljno u srž hrvatskog proračuna? Povrh toga, izborni programi nizozemskih političkih stranaka dolaze na web stranice gdje ih po kategorijama možete usporediti. Na kraju imate upitnike s pitanjima na koje trebate dati odgovore i to će vam suziti izbor stranaka koje imaju program koji odgovara vašim potrebama. Isto tako možete upisati svoju brutto placu i program će vam izračunati s kojim programom stranaka ćete više ili manje zarađivati.
Hrvatska je još daleko od svog prvog Jetija ali raduje činjenica su mediji počeli sve više poklanjati pažnju toj tematici. Za Hrvatsku bi bilo dobro da SDP i HDZ samostalno izađu na izbore te da ukrste svoje izborne programe, a da gradani odluče koji će se program sprovoditi u sljedeće 4 godine. Naravno, ako samostalno ne mogu napraviti Vladu onda moraju naći koalicijske partnere te napraviti postizborni koalicijski program nakon usuglašavanja izbornih programa svih koalicijskih partnera. To bi bio taj pravi hrvatski Jeti i početak stvaranja hrvatskog demokratskog suficita.
