KOMENTAR: Jedan dan u lopovskom kupleraju kvazi-države

E, bas sam popizdio. Sve sam to znao i prije, ali ovaj put sam puk’o… Svi nešto šutimo, trpimo i širimo bulje… A živimo u najvećem lopovskom kupleraju od kvazi države koja je brutalno opljačkana svima pred mošnjama ponosnih 90-tih, k’o simpatični devizni štediša ljubljanske banke iz Donjeg Vakufa… I u gradu koji je bio moćan, bogat i slavan po svojoj industriji, luci, umjetnosti, kozmopolitizmu, atmosferi slobodnog i civiliziranog svijeta…A vid’ nas sad…Provincijetina uvučena u sebe k’o Rozgine tangice u Merkelicu. I zadovoljna poput istih…Bez trunčice budućnosti. Kad se otvara nova punionica nosne slane vode u spreju svi smo u erekciji i ekstazi k’o kad je Mujke zabio Štutgartu… Zasto? Jer se otvara TVORNICA na Kvarneru… Ej!!! Znam… Prema ovome i vijest da je Niko Kovač reptil, obersnelova kcer i reinkarnacija Draze Mihajlovića zvuče k’o dokumentarac…A dobro se zna, pardon, zna se tko je kriv za ono sto nam se dogodilo… Prvo onaj Sloba, povampireni četnik koji se trideset godina pretvarao da je komunjara (kao i pol’ Juge) koji se počeo tjerat’ na usranom Gazimestanu i otvorio Pandorinu kutiju iz koje je izašla sva hrpa nacionalističko fašističko samoljubnih govana. Onda su ta govna izazvala pojavljivanje naših govana. Koja nisu ništa bolja zato što su naša. Niti manje smrde. Samo su nam još bliža… I onda počinje grandiozna predstava… Dok se normalni ljudi bore za život, svoje obitelji, svoju domovinu i gradove, puštaju krv u rovovima, ali i u tvornicama za nikakve place, dok se brinu sto će sutra jesti njihova djeca, puknuta ekipa predvođena Tuđmanom, Šuškom, Šarinićem, Šeksom, malim Nikicom (fali još jedan za 4Š) i ostalima, počinje “humani” proces pretvorbe i privatizacije… U jeku rata… Ej!!!!! Svaki iole suvisli prištavi petnaestogodišnji tinejdžer koji je odslušao prvih 37 sekundi Osnove ekonomije rek’o bi da je to za zatvor. Okej… Svakakvi smradni smradovi proizašli iz opanaka (šifra: Rajić, Gucić, Kutle, Rojs…) dobiju velike tvrtke, upropaste ih, rasprodaju sve, otpuste par milja radnika koji su izgradili firmu i sa nekoliko miliona maraka odu živjet’ u Švicarsku ili u Sabor. Jebiga. Kraj. A u isto se vrijeme u Rijeci domaća politička ekipa pokrila slonovim ušima i glumila da zivi u Burkini Faso i da se njih to ne tiče… Čast iznimkama (čitaj RIDS). HDZ je u međuvremenu napravio preustroj lokalne i regionalne samouprave pa je Rijeci oduzeo sve mogućnosti bilo kakvog širenja, izdvojio industrijske pogone za koje su svi građani bivše Zajednice općina Rijeka lijevali znoj desetljećima, proizveo 2789457 novih općina veličine njujorškog javnog WC-a i sveo grad u granice malo većeg kineskog skladista petardi. Onda su se Riječani jednog dana probudili u dalekoj provinciji… Burkine Faso. Sa lokalnim šerifom Slavkom L. u glavnoj ulozi. Čiji su pomoćnici i frendovi preko noći postali vlasnici svih dućana, birtija i kurvarluka u našem zabačenom gradiću na dalekom sjeverozapadu…I ljudi, normalno.

A zasto to sve pišem? Za svog starog… Najpoštenijeg, najradišnijeg i najvrjednijeg čovjeka u galaksiji. Koji je dobio otkaz, oprostite, prekid ugovora o radu godinu dana prije penzije nakon što ga je strefio infarkt jer je 12 sati dnevno visio na krovu nekog hotela za neku usranu firmu iz pripizdine koja se prema radnicima odnosi k’o teksaška policija prema pijanim crnim beskućnicima. Brzo se oporavio, radio svašta, a onda našao posao čistača u Novom Resortu… Eeee, to je firma. Vlasnik Bruno Orešar i ekipa koja je uspjela bez pol’ pardona sjebat 5, 6 firmi pa je za nagradu dobila kredit u vrijednosti budžeta Nepala… I oprost milijunskih dugova poreznoj, dobavljačima, radnicima… Dobro, ‘ko pita za radnike. Al’, ipak je Bruno često igrao tenis na Pantovčaku. Navodno ga je Njofra razvaljiv’o… I tako moj stari čisti tamo, super mu je i ništa se ne žali, kao ni inače… Uzgred budi rečeno, sobarice i konobari imaju više sati nego japanski roboti i kuhari sušija zajedno…Onda ga nakon tjedan dana zove neka šefica, normalno, purgersko-krvničko-izrabljivački menadžment, najvjerojatnije sestrična od našeg Brunota i kaže mu da od sutra ne radi jer je malo spor (vjerojatno je bio temeljit, a to nije cilj) i kupao se na plaži gdje se kupaju i gosti (totalno van radnog vremena)… Zamislite… Poserem se u čarapu svima koji su nas nagradili ovakvom prekrasnom situacijom roblja u vlastitoj zemlji. Hvala. Over and out. (Sandi Basić)