SDP mašinerija, da bi se održala, mora negdje biti u izvršnoj vlasti kako bi imali ljude koji odlučuju o ljudskim resursima i proračunskim novcima. Kada jednom okusite moć i novac, a stranka ne može privatne ambicije korigirati na dobrobit cijelog društva, onda pojedini ljudi toliko dugo kroje sudbinu Hrvatske da već i sam zrak od njih zaudara. Kada se pojavi tamo neki ‘bezveznjak’, poput Tomaševića s platformom Možemo, i pokupi protesne glasove ljudi koji inače ne izlaze na izbore, i kojima je HDZ i SDP jednako mrzak, onda mastermindi u SDP—u nastoje poslagati svoju dobitnu kombinaciju za izbore. Oni prijašnji isluženi partneri, s postotkom podrske birača ispod 1% moraju svoj dio kolača trebaju prepustiti novim političkim zvijezdama uzdignutim na protesnim glasovima.
Čelnik Možemo donio je vrlo mudru odluku. Svaki peti birač ne podržava veliku predizbornu koaliciju. Tomaševićeva politička agenda nije SDP-ovska. SDP je dio sistema a platforma Možemo je dobila antisistemske glasove onih koji HDZ i SDP trpaju u isti koš. Dobro je da su se oarasili Radničke fronte jer birači platforme Možemo s njima nemaju nikakvih dodira točaka. Na Tomaševiću je velik posao konsolidacije ove platforme. Do sada su antisitemske platforme nakon koalicija sa sistemskim strankama postajale dio sistema i kao takve postale nebitne na političkoj sceni. Jednako tako personaliziranje platforme u liku i djelu jednog čovjeka za njih nije dobro.
Platforma ili stranka je jaka onoliko koliko je efektivna njena organizacija i koliko je ona demokratska. Prihvate li standarde SDP-a to se za njih neće dobro završiti. Ako je skidanje s vlasti Bandića jedini prioritet, niti to neće dobro završiti. Bandić sam po sebi, kao osoba, nije problem za nikoga. Problem je sistem koji se izgradio i koji je sada za mnoge ljude ‘normalan’. Upravo je SDP i njegova organizacija stvorio Bandića i njemu slične. Pružene ruke SDP-a u rušenju Bandića za platformu Možemo je kao kada stavite trulu jabuku medu svježe. Pitanje je dana kada će sve istrunuti.
