Ovo što se sada događa oko najavljene “Marićeve“ porezne reforme, i negodovanje nekih HDZ-ovih ministara i partnera iz MOSTA, ponovo pod lupu stavlja stranačke izborne programe i procese koji se odvijaju u toku stvaranja postizbornih koalicija. Kako je moguće da Gari Capelli, HDZ-ov ministar turizma, nije bio upoznat s HDZ-ovom cijelovitom poreznom reformom prije nego je bio postavljen na čelo tog ministarstva? Kako to da je MOST iznenađen s nekim dijelovima te reforme, a više od mjesec dana su razgovarali s HDZ-om o usaglašavanju izbornih programa po kojemu bi ta Vada trebala raditi sljedeće četiri godine?
Izgleda da se država još uvijek vodi na ad hoc principu. Cjelovita porezna reforma najvjerojatnije se stvarala mjesecima u Marićevom ministarstvu pod dirigentskom palicom premijera Oreškovića. Ono što je trebalo odraditi između stranaka u procesu formiranja nove Vlade, kako bi se dobila podrška svih koalicijskih partnera, odrađuje su tek nakon formiranja Vlade. Što u stvari znači skupljanje potpisa u Saboru RH? Podrška mandataru i njegovoj stranci, ili podrška koalicijskom sporazumu, čitaj programu, koji će Vlada sprovoditi u sljedeće četri godine? Na ovaj način svako stranačko soliranje unutar određenog ministarstva dovest će do sukoba interesnih skupina unutar Vlade ali i unutar zastupnika vladajuće koalicije.
Možda je Marićeva porezna reforma nešto najbolje što se Hrvatskoj desilo u ovih zadnjih 25 godina, ali način na koji je donesen nije u skladu s demokratskom praksom u modernim liberalnim demokracijama. Ako odete na bilo koju WEB stranicu premijera koji vodi neku naprednu zapadnu zemlju, možete skinuti vladajući sporazum od nekoliko stotina stranica, koji su potpisali koalicijski partneri koji participiraju u Vladi. Kao građanin te države točno znate po kojem programu radi vaš premijer. Možete li zamisliti da Vlada mijenja ili dodaje nove poreze, a da to nije nagoviješteno u izbornom programu, i dogovoreno u vladajućem sporazumu koalicijskih partnera?
Kako stvari stoje, izgleda da hrvatske stranke nemaju stručnih niti intelektualnih kapaciteta za takvu vrstu odgovorne i zahtjevne politike. Ad hoc politika političkih populista nas je dovela do uništenog gospodarstva i ogromnog javnog duga. Ako su nestranačke osobe Marić i Orešković jedine koji mogu složiti cjelokupnu poreznu reformu i uvidjeti kompletnu projekciju tih zadanih mjera onda nam se ne piše dobro.
“A little knowledge is a dangerous thing“ je engleska uzrečica. Malo znanje može ljude dovesti u zabludu da su veći stručnjaci nego što stvarno jesu.
