Svijet velikana koji nastanjujem slutim da nepovratno nestaje. Revolucionarne ideje, neupitni ideali i neprikosnoveni heroji umiru s čuvenim sentencama, realnim i mitskim djelima. Šaroliko je to društvo od AndreBretona do Fride Cahlo, Fidel Castra, Che Guevare. Gandhia i John.F. Kennedya, Frank Zappe i Steve Jobsa, Sergio Leona i Hunter T. Thompsona, Josephsa S. Boysa i Princea, Danila Kiša i Vladana Desnice, Miljenka i Lepe Smoje, EKV i Tomislava Gotovca, lidera hipi pokreta, egzistencijalizma, feminizma, apstraktnog slikarstva. Cijela galerija likova, rođena u vrijeme „Tri rata“, od kojih sam zasigurno ispustio niz osobnosti koje su nas karakterno obilježile kroz Jugoslaviju i svijet iz „uske škulje naše samoukosti i političke nekorektnosti“. Nerijetko su me spasili zablude da umjesto u prostor nove slobode,zalutam u dvorište većeg zatvora.
No, reputacija povijesno velike i neupitne političke figure o kojoj jučerašnji Newsweek s čuđenjem ističe degradaciju Titovog trga tvrdeći „da je riječ o neupitnom simbolu antifašističke borbe protiv Trećeg Reicha na Balkanu“, nikad nije bila upitna. Postratne generacije nisu bile glupe, niti neinformirane, naravno da smo znali tko je bio Tito, ali jednostavno smo poput današnjih mulaca željeli prepustiti rat povijesti.
TITO JE VIŠEDIMENZIONALNA FIGURA
I zato je prije neki dan iznenadni istupprof. Nenada Puhovskog u kojem je zaključio da je „kontraproduktivno zadržati ime trga kojeg toliki broj ljudi ne želi“. Javna se rasprava rasplamsala,od uglednih komentatora koji je istup Puhovskog doživio kao jeftini populistički larpurlatizam, nemušti poligon konzervativnih intelektualaca koji su priliku iskoristili za ispucavanje potrošenih ideoloških besmislica o Titu „kao krvniku izlotvoru hrvatskog naroda“, a da bi se zlobnom intervencijom Glasa koncila i akademskom raspravom stručnjakinje za Ustavno pravo doktoranticom Sanjom Barić koja ih je rasula na „proste faktore“ i cirkularnog odgovora prof. Puhovskog sve pretvorilo u široku debatu o ustavnoj osnovanosti Hrvatske kao sekularne države.
I tako dolazimo do biti stvari: Josip BrozTito se ne može promatrati jednodimenzionalno nego kroz povijesnu, političku i prizmu krucijalnih svjetskih događaja.
PUHOVSKI OTVORIO DVIJE KLJUČNE TEME HDZ-a
No, raščistimo prvo s tezom uvaženog dr.prof. Puhovskog; tko su ti ljudi kojima je smetao Trg Maršala Tita? Ekstremna politička desnica u Hrvatskoj ne postoji(cca.1,6% biračke drške), oni ne mogu stvoriti realni politički pritisak za Titovu dekapitaciju u prenesenom smislu. Dakle, jedini koji je imao tu realnu snagu je gradonačelnik Milan Bandić koji je učinio uslugu sebi i premijeru Andreju Plenkoviću i smirio njegovo „bojovničko biračko tijelo od 400 tisuća“. Zakonom spojenih posuda dr.prof. Puhovski sa svojom reputacijom opinionmakera lijevog usmjerenja, iz samo njemu poznatih razloga zaprijetio je javnosti i dao alibi manevarski prostor Bandiću I Plenkoviću mašući„tolikim brojem ljudi kojima je mrzak Tito“ Ukoliko, do vraga, jedan ljevičar s reputacijom socijalističkog samoupravljača misli da je sazrelo vrijeme da se hrvatski narod obračuna macolom s likom i djelom Maršala Tita, tad više nema ideološkog spora.
Činjenica da se, usput budi rečeno, povela bespredmetna rasprava o sekularnosti Hrvatske, u kojem se sve svodi, štono bi rekao prof. Branko Smerdel „na zdrav razum prilikom tumačenja ustavnih odredbi“, prof. Puhovski uspio je bezbolno otvoriti dvije teme oko kojih HDZ vodi godinama vodi bezuspješno laičkedebate; jeli Hrvatska nastala na temeljima antifašističke borbe i jeli Hrvatska sekularna država?’ Odgovor je isti, pro forme jest, u praksi nije.
Ovako dobar politički posao za HDZ zadnji put je napravio Očenašek, čuveni,dr, Mate Granić prilikom priznanja Hrvatske.
ŠTO JE S ONIMA KOJIMA NIJE MRSKO TITOVO IME; A ŽIVI SMO I ZDRAVI?
Dakle, osim naručene političke egzekucije Trga Maršala Tita iz usta autoriteta koji bi mi zadnji pao na pamet, sve se svodi na zaključak da su uklonili ime velike povijesne, političke figure jer im se ćefnulo. Činjenica da se poklopilo s odlukom o skidanju ploče HOS-a u Jasenovcu – čuj solomonsko birokratsko rješenje „Jasenovac kao mjesto od posebnog pijeteta, a što je dosad bilo ?! – samo je bonus track. Na stotine tisuće ljudi koji su ostali s druge strane definicije „imena koje je toliko mrsko ljudima“, niti riječi. O povijesti života 22 milijuna ljudi koji su živjeli za vrijeme vladavine Tita, voljeli ga, mrzili, kovali u nebesa, psovali u vicevima, niti riječi. Ponizili su ih birokrati političkim dekretom.
Rušenjem ploče Trga Maršala Tita, u svom besvjesnom nasilju, ne razumiju da su udarili ideološke temelje budućem kršu i lomu koji će škriljevcem zadaviti ispraznost njihovih parola.
Budale su srušile svoju prošlost.
